Pravednici, ovi i oni
Upada u oči da Isus one koji hrane gladne, poje žedne, primaju strance, oblače gole, pohode sužnje i bolesne, naziva pravednicima. Kao što je sebe poistovjetio s onima kojima su pomagali, tako i njih, koji su pomagali, poistovjećuje sa sobom, Pastirom dobrim koji svoje ovce pase pravedno. Mogu biti s Kristom u Kraljevstvu Očevu jer su se po svojim djelima poistovjetili s Kristom.
Ako se one koji su činili dobro jednom od ovih najmanjih naziva pravednicima, bilo bi za očekivati da se one koji nisu činili dobro nazove nepravednicima. No Isus to ne čini. Ne vrijeđa njihovo ljudsko dostojanstvo. Isus im ne sudi, niti etiketira. Jedino, kao što je konstatirao da je izbor pravednika zajedništvo s Bogom, pa su zato blagoslovljeni, tako, konstatirajući izbor odmetnuća od Boga ovih drugih, naziva ih prokletima.
Pripravljeno za nas – pripravljeno za đavla i anđele njegove
Zanimljivo je da Isus veli da je Kraljevstvo Očevo pripravljeno za nas od postanka svijeta. Stvoreni smo zato da bismo bili u vječnom zajedništvu s Bogom. Pripadamo Raju. S druge strane, Pakao je, prema Kristovim riječima, pripravljen đavlu i anđelima njegovim. Pakao nije pripravljen za čovjeka. U tome i je sva tragedija Pakla. Kroz čitavu vječnost čovjek traje u onome za što nije stvoren. Život postaje vječni promašaj.
Mi, okupljeni u razmišljanju Božje riječi, još uvijek smo na svijetu i činimo izbor. Valja nam pritom neprestano imati na pameti da o svakodnevnom izboru ovisi kako će proći konačno razlučivanje kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime.
N. K.