Božji poziv preko drugih ljudi može se dogoditi na dva načina. Ivan Preteča predstavlja one koji nas pozivaju na obraćenje Bogu i nasljedovanje Isusa koji je Krist na temelju osobne objave ili nadahnuća. Takvi ljudi ukazuju na Krista i potiču ljude da ga nasljeduju.
Apostol Andrija predstavlja one koji pozivaju na drugačiji način. Oni ne pozivaju jer su zahvaćeni osobnom objavom ili nadahnućem, nego zato jer su u svom životu susreli živoga Krista. To su oni ljudi koji imaju iskustvo osobnog susreta s Bogom. Oni se ne zaustavljaju na tumačenju, poticaju ili ukazivanju na Krista, nego dolaze do brata čovjeka i vode ga Isusu.
Vrijeme u kojemu mi živimo ne treba toliko mudre tumače Svetoga Pisma i Objave ili vrsne učitelje koji će prenositi znanje, nego svjedoke koji će komunicirati iskustvo vjere, nade i ljubavi. A svatko od nas krštenika je i pozvan i osposobljen biti svjedok. Jer ništa nije rječitije od osobnog svjedočanstva.
I u evanđeoskom odlomku se ponavlja spominjanje imena. Bog nas želi i poziva baš nas. I, ako mu se odazovemo, pruža nam novi smisao života. Pomaže nam da svijet pogledamo na drugačiji način. Bog nas mijenja, a ta promjena se simbolički prikazuje novim imenom. I doista je nemoguće susresti Boga Isusa Krista i ostati isti. Susret sa smislom čini besmislenim sve drugo osim onoga što je jedino važno i neprolazno.
N. K.