Misionar u Bosni i Palestini
Zbog brzog i snažnog širenja krivovjerja bogumila koje je prodrlo i u hrvatske zemlje, Sveta stolica je povjerila misiju franjevcima da evanđeoskim propovijedanjem obrate bogumile i zaštite katolike. Nikola se oko 1370. godine pridružio probranim i hrabrim redovnicima te je u Bosni djelovao 12 godina, a potom je s trojicom drugova pošao na još teži zadatak, u Palestinu. U Palestini su zapreke za apostolski rad bile još veće nego u Bosni, a izgledi manji. Nastanio se u samostanu na Sionu, gdje je nekoliko godina, uz obavljanje redovničkih poslova, proveo u molitvi, razmišljanju i učenju arapskog jezika. Potom se, uz dopuštenje starješina, odvažio na jedinstven pothvat svjedočenja vjere u Isusa Krista.
Hrabrost za Istinu
Na Kurban-bajram, 11. studenog 1391. Nikola se s trojicom drugova uputio prema Omarovoj džamiji i kadijinoj rezidenciji, noseći proglas koji su pročitali predstavnicima muslimanske vlasti. Slušateljima su riječi Kristova nauka i poziv na priznavanje Isusa Krista pravim Bogom djelovali nečuveno, uvredljivo i sablažnjivo. Nikola i drugovi odmah su utamničeni te su od njih zahtijevali da prihvate muslimansku vjeru. Nakon tri dana mučenja bili su pogubljeni. Vijest o hrabrosti i mučeničkoj smrti četvorice franjevaca u Jeruzalemu brzo se pronijela cijelim kršćanskim svijetom.
Proslava nakon pet stoljeća
Tijekom sljedećih 500 godina Nikola Tavelić javno se štovao samo u samostanu i crkvi sv. Franje u Šibeniku. Ustrajne molitve i zauzimanje šibenskog biskupa Josipa Antuna Fosca dovelo je do proglašenja blaženim 1889, no posebno oduševljenje za Nikolu Tavelića proširilo se hrvatskim narodom tek 1934, nakon prvog hrvatskog hodočašća Svetoj zemlji. Papa Pavao VI. proglasio ga je svetim u Rimu, 21. lipnja 1970.
Toga dana Crkva u Hrvata dobila je svog prvog kanoniziranog sveca.