Rođen je oko 340. u Stridonu, na granici rimskih provincija Dalmacije i Panonije, o čijoj lokaciji znanstvenici još uvijek raspravljaju. Roditelji su mu bili kršćani, a on je krštenje primio kao odrasla osoba u Rimu (oko 366.), gdje je studirao retoriku, dobro upoznao latinsku kulturnu baštinu te latinski jezik.
Bio je veoma nadaren, inteligentan, dobra pamćenja, neutažive znatiželje i duhovno radoznao, no ujedno teške naravi, nediscipliniran i objestan. Za vrijeme studija rado je zalazio u lakoumno i grješno društvo, ali sve češće i u katakombe i crkve svetih mučenika. Nadvladavši kušnje pošao je na Istok gdje je živio kao pustinjak, u samoći, pokori, noćnim bdijenjima i napornom radu, kroteći tako svoj temperament. Boravio je u mnogim mjestima na Istoku, produbljivao biblijske nauke, usavršavao herbrejski i grčki jezik, te je 378. godine bio zaređen za svećenika.
Papa Damaz pozvao ga je natrag u Rim imenovavši ga svojim osobnim tajnikom te mu povjerio vrlo odgovoran i nadasve zahtjevan posao novog prijevoda Evanđelja s grčkog na latinski jezik, u što je Jeronim uložio sve svoje izvanredno znanje i volju. Kasnije se dao na prevođenje starozavjetnih knjiga, i to s hebrejskog izvornika, te je tako nastao prijevod cijele biblije poznate pod nazivom Vulgata .
Nakon smrti pape Damaza, Jeronim je ponovo otišao na Istok, te se 386. nastanio u Betlehemu. Osnovao je muški samostan, služio kao duhovni vođa redovnicama i redovnicima te se nastavio neumorno baviti znanstvenim radom. Napisao je brojna djela, te komentare pojedinih knjiga svetog pisma koji su vrlo vrijedni i zbog mnoštva povijesnih i arheoloških podataka.
Umro je 30. rujna 419. ili 420. godine u Betlehemu. Proglašen je svecem, crkvenim ocem i crkvenim naučiteljem, što je najveća titula koju dodijeljuje službena Crkva. Crkva ga s pravom ubraja među četvoricu velikih zapadnih crkvenih otaca među kojima je on ipak najosebujniji.
Zaštitnik je cijele Dalmacije, kao i mnogih naših crkava, samostana i zavoda koji nose njegovo ime.