Ljubav prema Bogu
Počeo je živjeti kao redovnik u siromašnom samostanu pustinjaka sv. Augustina nedaleko Padove dobivši ime Gracija. Brzo je učio, poslušno prihvaćao pravila redovničkog života, te se odlikovao poniznošću i skromnošću. Nikada nije postao svećenik, već je kao brat redovnik vršio službu ministranta i sakristana u samostanskoj crkvi. Svim je bićem bio uronjen u molitvu, a njegovi suvremenici zabilježili su da je pokazivao znakove mističnih doživljaja. Tijekom njegovih noćnih bdijenja redovnici su često svjedočili o uzdizanju čudesnog svjetla iznad sobe u kojoj je brat Gracija tada molio. Kao što je bilo uobičajeno u to vrijeme, molitvu je nastojao pojačati pokorom. Nosio je kostrijet te se bičevao i strogo postio. Na osobit je način štovao presvetu Euharistiju. U dubokoj pobožnosti i povezanosti s euharistijskim Isusom, jednom je radeći u vrtu, dok su ostali svećenici služili mise, Gracija kod svakog podizanja pokleknuo pred presvetim, premda je bio izvan crkve. Tada je doživio da se zid crkve pred njim otvara da može vidjeti svećenika kako u rukama drži dijete Isusa obasjana čudesnim sjajem.
Ljubav prema bližnjima
Nakon ovog događaja gotovo da nije više bilo pomoći koju Bog preko njega ne bi udijelio ljudima u potrebama. Posebno je pomagao siromahe, prosjake i gubavce. Zbog mnoštva koje se neprestano okupljalo oko samostana bio je premješten u Veneciju. I tamo su se događala čudesna ozdravljenja po njegovu zagovoru. Imao je dar proricanja i savjetovanja te mirenja sukobljenih strana. Čuda su se nastavila događati i nakon njegove smrti u Veneciji, 9. studenoga 1508. Danju se oko njegova sarkofaga širio ugodan miris, a noću svjetlo. Njegove relikvije prenesene su u rodni Muo 1810. Papa Leon XIII proglasio ga je blaženim 1889. g.