Osnivanje Družbe
Nakon Prvoga svjetskoga rata talijanske sestre Službenice milosrđa napustile su svoj Zavod i otišle iz Blata. Na poticaj biskupa Marcelića, Marija se na Blagovijest 1919. uselila se s još pet djevojaka u napušteni samostan postavivši temelje nove redovničke zajednice zamišljene „za odgoj i izobrazbu domaće ženske mladeži“, što se ostvarilo 1920. osnivanjem Družbe Kćeri Milosrđa. Na redovničkom oblačenju dobila je ime Marija Propetog Isusa.
Služenje najpotrebnijima
U počecima sestre su svojim radom uzdržavale do tristotinjak siromašne djece. Za sredstva su se skrbile na različite načine, pa je Marija više puta odlazila u prošnju u Slavoniju i Vojvodinu. Zdušnim radom potakla je mnoge djevojke da pristupe Družbi, što je omogućilo preuzimanje i otvaranje mnogih dječjih prihvatilišta po Slavoniji, Vojvodini, Makedoniji i Srbiji. Marija se nije vezivala za određeni prostor, nego je išla onamo gdje je bilo potrebno. Godine 1936. prva skupina sestara zaputila se u Južnu Ameriku, a 1940. s drugom grupom pošla je i Marija. Započela je svoj rad u Argentini i osnovala brojne redovničke zajednice i samostane. U Europu se vratila 1952. i prenijela u Rim vrhovnu upravu reda i generalnu kuću. Družba Kćeri Milosrđa danas ima 429 sestara koje djeluju u 12 zemalja, u Europi, Južnoj Americi i Kanadi.
Utjelovljena Božja Ljubav
Najveću radost vidjela je u siromasima, odbačenima od društva i prezrenima te u njima prepoznavala lice Isusa patnika i nastojala im biti na usluzi. Do svoje smrti, 09. srpnja 1966., nije se umarala potičući svoje sestre da ponašanjem i žrtvom pokazuju kako se u njima utjelovila Božja ljubav, dobrota i milosrđe. Blaženi papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 06. lipnja 2003. godine.