Osnivanje redovničke zajednice
Klara se rodila i živjela na području pod Turskom vlašću te je 1673., nakon potpisivanja Kandijskog mira između Turaka i Mlečana, došla u Šibenik koji je bio pod vlašću Mlečana. Nastanila se u maloj siromašnoj kući u šibenskom Varošu te s iskustvom turske okrutnosti, pod kojom je provela velik dio života, donijela odluku da će se u potpunosti posveti Bogu. Zajedno s Katom s. Serafinom Burmaz započela je redovnički život 1679. godine, obukavši redovnički habit u crkvi sv. Lovre u Šibeniku. Uz dopuštenje tadašnjeg šibenskog biskupa Ivana Dominika Callegaria, Klara je osnovala redovničku zajednicu trećeg reda sv. Franje, Družbu sestara franjevki od Bezgrješne, izvornu hrvatsku redovničku zajednicu. Bila je prva i doživotna poglavarica reda kroz dvadeset i sedam godina.
Znak Božje blizine
Živjela je u potpunu siromaštvu i bez ikakvih posjeda, od milostinje, pouzdavajući se potpuno u Božju providnost po uzoru sv. Franje. Budući da je sama iskusila siromaštvo izbjeglištva i potrebu ljubavi, prednjačila je svojim sestrama i ostavila trajan primjer blizine siromasima i nemoćnima u narodu u kojem je živjela. Iako u siromašnim uvjetima, iskazivala je gostoljubivost i pružala konačište onima koji su s turskog područja dolazili u grad, krijepila je svojom pomoći bolesne i umiruće, a bezuvjetnim opredjeljenjem za Isusa Krista bila je svjetlo svima koji su je susretali. Osjetila je i vjersko – ćudoredne pogibelji, pa je i u tom pogledu služila kao oslonac i primjer. Njezina mala zajednica ubrzo je svojom skromnošću postala osobit znak Božje blizine osiromašenu i ispaćenu narodu. Kad je 1706. godine umrla, pokopana je u grobnici u crkvi sv. Lovre u Šibeniku, a tada je zapisano: „Žaljaše je vas grad i Varoš, budući da je 27 godina pod svetim habitom kako jedna svića sijala poniženstvom i z dobrom prilikom.“