Osuđen na smrt
Tri godine kasnije, 1946. morao je otići u vojsku. Zbog odvažnog svjedočenja svoje vjere dospio je u zatvor i od vojnog suda u Ljubljani bio je osuđen na smrt strijeljanjem. Nakon žalbe smrtna osuda promijenjena je u pet godina strogog zatvora s prisilnim radom. U tim zbivanjima, dok je čekao izvršenje smrtne kazne prije nego što je žalba izmijenila presudu, fra Ivo je postao novim, snažnijim čovjekom, a njegov se redovnički poziv rasplamsao. Pjevao je gregorijanske napjeve i molio za svoje neprijatelje, a upravo to praštanje spada u herojski, svetački čin čovjeka. Tada je započeo njegov ustrajan put ka svetosti.
Život u žaru vjere
Nakon zatvora morao je odslužiti vojni rok u Zemunu, 1954./1955. godine. Vrativši se u svoju zajednicu vršio je razne dužnosti nesmanjenim žarom vjere – kao odgojitelj mladih franjevaca, profesor crkvene glazbe i zborovođa, kao navjestitelj evanđelja i provincijalni ministar. Najveći dio svojeg redovničkog života proveo je na Košljunu. Bio je radostan čovjek iznimno bogatog glazbenog stvaralaštva. Posebnu pozornost fra Ivo je posvetio misama. Ukupno je skladao sedamnaest misa koje je namijenio pučkom izvođenju, a najpoznatija Crkvi u Hrvata je njegova Pučka misa.
Zbog teške bolesti u srpnju 2003. g. prevezen je u riječku bolnicu, a potom u poljudski samostan u Splitu gdje je umro na blagdan Uzvišenja Svetog križa, 14. rujna 2003. g. Posmrtni ostaci fra Ive preneseni su na Košljun gdje je sahranjen u nazočnosti trojice biskupa, stotinjak prezbitera i redovnika te brojnih redovnica i vjernika. Postupak za proglašenje blaženim pokrenut je u srpnju 2009. godine.