Osnivanje zajednice

Red je utemeljio sv. Benedikt koji je rođen u Nursiji (Italija) oko 480. i umro 21. 3. 543. u mjestu Monte Cassino. Bio je poslan na školovanje u Rim, no ubrzo je napustio ozračje velegradskih poroka i nastanio se u spilji obližnjeg Subiaca. Isprva je živio sam, a kasnije su mu se počeli pridruživati sve brojniji učenici. Za njih je podignuo dvanaest manjih samostana s vlastitim opatima, a sam se preselio na brdo Monte Cassino. Ondje je osnovao veću zajednicu koju je vodio do smrti. Sv. benedikt postao je poznat po svom Monaškom pravilu. Najprije je istaknuo temeljna načela kršćanskog života za monahe cenobite – zajednički život, poslušnost, šutljivost, poniznost te osobito molitva. Kasnije je dao i praktične naputke za njihovo ostvarivanje. U načelima je bio jasan i nepopustljiv, a u provođenju tih načela bio je strpljiv i obziran prema ljudskim slabostima.

Osnivanje zajednice u Hrvatskoj

Hrvati dolaze u dodir s benediktincima odmah po dolasku na prostore današnje domovine. Opat Martin, benediktinac, bio je poslan u naše krajeve skupljati relikvije kršćanskih mučenika. Ubrzo su nakon njega došli i drugi benediktinci koji su počeli osnivati svoje samostane. Uživali su veliki ugled kod hrvatskih knezova i kraljeva te odigrali značajnu ulogu u vjerskom i kulturnom odgajanju naroda. Mnoge su zajednice nestale nestankom hrvatske dinastije i državne samostalnosti. Nakon prekida od 150. godina u Hrvatskoj je 1965. ponovno otvoren samostan Ćokovac na Pašmanu.

Djelatnost benediktinaca

Monaške zajednice su molitvene zajednice pa su i benediktincima, uz euharistijsko slavlje, najvažniji molitveni susreti. Za razliku od novijih družbi, oni nemaju svoje posebne „svrhe“, nemaju provincijala ni vrhovne uprave. Tijekom petnaeststoljetne povijesti isticali su se na mnogim područjima (kultura, medicina, znanost, poljodjelstvo) objedinjujući ih vjerom. Osobito su njegovali liturgiju te su dali velik doprinos suvremenoj liturgijskoj obnovi. Geslo benediktinaca jest Ora et labora (Moli i radi).