Benediktinke u Hrvatskoj

U našim krajevima benediktinke djeluju više od tisuću godina. Samostan benediktinki sv. Marije u Zadru spominje se već 920., a 1066. godine započela je njegovu obnovu ugledna plemkinja Čika. Kraljevskog podrijetla, snažna duha i jake volje, Čika je bila veoma utjecajna u Zadru. Za svoje potrebe naručila je i čuveni Čikin Časoslov, a i druge knjige za samostan te je tako utemeljila i biblioteku. Nakon muževe smrti postala je opaticom, a za njom i njena mlađa kćerka Vekenega.

Danas u Hrvatskoj ima osam zajednica benediktinskih koludrica: u Cresu, Hvaru, Krku, Pagu, Rabu, Šibeniku, Trogiru i Zadru. Godine 1966. ujedinile su se u Federaciju benediktinskih koludrica u Hrvatskoj. Naziv koludrica ima jednako značenje kao i redovnica te je posebno uvriježen u krajevima južne Hrvatske, osobito za klauzurne redovnice – one kojima pravilo njihova reda zabranjuje izlazak iz samostanskog prostora i ulazak drugih u samostan – a među njih se ubrajaju i benediktinke.

O benediktinskim koludricama

Koludrice nastoje usmjeravati sav svoj život na traženje Boga. Da bi to ostvarile, žive zajedno, u skrovitosti i sabranosti. Odvojenost od svijeta im je potrebna ne zato da bi pobjegle od svijeta i njegovih teškoća, već zato da se kroz molitvu, šutnju i sabranost susreću s Gospodinom u molitvi i predanju, da po neprestanoj povezanosti s Kristom mole i zagovaraju za svijet. Koludricama je najvažnija liturgijska molitva; euharistijsko slavlje i molitva Časoslova, što ga sv. Benedikt naziva „Djelo Božje“, a potom i božansko čitanje (lectio divina), tj. slušanje Boga koji nam čita svoju riječ. Koludrica zato šuti jer sluša Boga koji govori. Koludričke zajednice su samostalne i svaka zajednica ima vlastito polje rada u znaku benediktinskog gesla: Da se u svemu slavi Bog!