Osnivanje Reda Propovjednika

Početkom XIII. st. kršćanstvo je došlo u krizu, vjerski život je slabio i bilo je vrijeme velikog siromaštva u svijetu. Dominik, koji je već u mladosti pokazivao ljubav prema siromasima, uočio je tijekom putovanja Europom velik utjecaj sekti koje su širile razna krivovjerja. Na molbu pape Inocenta III. odlučio je otići propovijedati u Francusku. Ljude je privodio istini primjerom evanđeoskog života i propovijedanjem Božje Riječi. Došao je na zamisao osnivanja prosjačkog reda radi naviještanja Radosne vijesti. Ubrzo je okupio petnaestak mladih suradnika, propovjednike riječju, ali i svetošću života pa je 1216. papa Honorije II. potvrdio osnutak Reda braće Propovjednika. Dominik je u dogovoru sa subraćom odabrao Pravilo sv. Augustina. Slao je svoju subraću dvojicu po dvojicu u gradove, na sveučilišta i vitalna kršćanska središta. I on sam je krenuo na put i posvuda osnivao samostane.  

Cilj dominikanskog Reda je spoznati istinu i prioćavati je drugima u vidu propovijedanja i spasenja duša. Propovijedanje im nameće i potrebu neprekinutog studiranja pa su prozvani i intelektualnim redom. U svojoj dugoj povijesti Red je Crkvi dao 4 pape, 75 kardinala i 262 sveca i blaženika. Od značajnijih osoba spomenut ćemo sv. Tomu Akvinskog i sv. Alberta Velikog, a od Hrvata blaženog Augustina Kažotića.

„Bijeli fratri“ u Hrvatskoj

Ubrzo nakon osnivanja Reda, bijeli fratri (tako prozvani u našem narodu zbog bijele redovničke odjeće) stižu u naše krajeve, a već oko 1225. nastanjuju se u Dubrovniku, zatim u Rabu, Ninu, Splitu i Zadru. Uz samostane su osnivali škole otvorene za javnost, a uvelike su zaslužni i za kulturu hrvatskog naroda. Danas Hrvatska dominikanska provincija ima 12 samostana i kuća u Dubrovniku, Gružu, Korčuli, Bolu, Starome Gradu, Splitu, Trogiru, Zagrebu i Rijeci. Nastavljaju kontinuitet bogate dominikanske baštine propovijedanjem, predavanjima na fakultetima i sveučilištima, promicanjem pobožnosti krunice te nakladničkom djelatnošću.