Dominikanke u Hrvatskoj

Dominikanke su došle u naše krajeve već u prvoj polovici XIII. st. Njihove samostane nalazimo u Ninu (od 1241.), Zadru, Splitu, Dubrovniku, Starom Gradu na Hvaru i u Šibeniku. Iz samostana u Zadru potječe do sada najstariji hrvatski tekst pisan latinicom „Red i Zakon od primlenja na dil dobroga činenja sestar naših Reda Svetoga Otca našega Dominika“ iz 1345. Dominikanke su živjele i u Kotoru gdje ih je u zajednicu okupila prva hrvatska blaženica, bl. Ozana Kotorska. Stjecajem povijesnih neprilika većina samostana dominikanki bila je ugašena. Do kraja XIX. st. održale su se samo zajednice u Šibeniku i Splitu koje nisu imale nekog vidljivijeg utjecaja u toj sredini.

U namjeri da osposobi dominikanke za odgoj mladeži u pravom kršćanskom i hrvatskom duhu, o. Anđeo Marija Miškov, veliki pučki propovjednik, misionar i iskreni domoljub, 1905. ujedinio je sestre iz Šibenika i Splita te je izabrao Korčulu kao sjedište nove Kongregacije Svetih Anđela Čuvara, čije geslo i danas stoji uklesano na pročelju samostana: Bogu, Redu, narodu.

Apostolat domnikanki

Život sestara dominikanki uključuje kontemplaciju koja je hrana njihovom apostolskom djelovanju, a on je od samih početaka usmjeren prema odgojnom i socijalnom radu. Odgojno djelovanje ostvaruju u dječjim vrtićima, u školskom i župnom vjeronauku, u radu s mladima i obiteljima, u privatnom podučavanju. Sestre služe u župskim zajednicama i zajednicama braće dominikanaca u pastoralu, vođenjem crkvenog pjevanja i liturgije te brigom za crkveni prostor i ruho, a djeluju i kao zdravstvene djelatnice. Uz redovita djela apostolata svoju ljubav i duhovnost očituju i na razne druge načine u konkretnosti života. Danas u hrvatskoj imaju 14 samostana i kuća.