Osnivanje Družbe
Godine 1625. susreo se s Lujzom de Marillac, udovicom iz plemićke obitelji, koja ga je zamolila za duhovno vodstvo i otada je zajedno s njim skrbila za bolesne, siromašne i napuštenu djecu. Sv. Vinko i sv. Lujza uvidjeli su da gospođe u bratovštinama zanemaruju svoje dužnosti zbog drugih obveza, a ponekad i zbog nemara te su spoznali da istinski služiti bližnjima mogu samo osobe koje će se potpuno predati Bogu i služenju ljudima u potrebi. Takve djevojke prvi put su došle u Lujzinu kuću 1633., a ona im je postala učiteljicom i duhovnom majkom. Ta se godina smatra godinom osnutka Družbe. Družba kćeri kršćanske ljubavi nije osnovana kao kontemplativni red jer je sv. Vinko odlučio da sestre ne polažu vječne zavjete, nego samo zavjete na godinu dana, a tako čine i u današnje vrijeme. Nakon pet do sedam godina u samostanu, sestre polažu prve zavjete (zavjete čistoće, poslušnosti, siromaštva i služenja siromasima) na godinu dana. Premda ih to na neki načinobvezuje za cijeli život, sestre nakon prvih zavjeta svake godine obnavljaju svoje zavjete na blagdan Blagovijesti. S tim zavjetima Družba ne spada u redovničke zajednice, nego zajednice apostolskog života. To znači da sestre mogu „izlaziti i dolaziti“ iz svojih zajednica te biti od pomoći svima u potrebi u sva vremena. To čini identitet družbe jedinstvenim. Družba je veoma brzo rasla i danas je prisutna u 93 države.
Kćeri kršćanske ljubavi u Hrvatskoj
Prva zajednica osnovana je 1881. u Osijeku. Potom su otvarane zajednice i u drugim gradovima, a danas su u Hrvatskoj prisutne 3 zajednice: u Voloskom, Zagrebu i Novigradu na Dobri. Svaka zajednica ima svoj apostolat s obzirom na potrebe. Zajednice u Hrvatskoj spadaju u Ljubljansku provinciju.