MISIONARKE LJUBAVI

U Kalkuti je položila svoj prvi zavjet nakon čega je sedamnaest godina radila u školi Svete Marije. Godine 1946. osjetila je Božji poziv da pomogne siromašnima, a dvije godine kasnije dobila je dozvolu da napusti svoj red. Otada se stavila u službu najsiromašnijima od svih siromašnih, odbačenima, bijednima, bolesnima i napuštenima. Započela je najprije radom sa siromašnom djecom. Oprala ih je, učila da budu čisti, da se lijepo ponašaju, podučavala ih u vjeri, a potom i u pisanju i čitanju, bila im je kao majka pa su je upravo oni prozvali Majkom Terezijom. U početku ih je bilo petero u školi, a danas se na tome mjestu nalazi moderna škola koju pohađa više od 5000 djece. Pridružile su joj se djevojke s kojima je godinama radila u školi Svete Marije i tako se počela formirati nova redovnička zajednica čija su pravila bila odobrena od Rima 1950. god.

Utjelovljena milosrdna ljubav

Sestre su počele pomagati i obiteljima djece za koju su skrbile, a 1952. Majka Terezija je u Kalkuti otvorila centar za umiruće gdje su misionarke pružale utočište onima koji su, napušteni od svih, umirali po ulicama grada. Ubrzo se glas o Misionarkama ljubavi proširio cijelim svijetom i danas su prisutne u oko dvjesto zemalja. Posvuda su postale simbolom borbe za život. Gdje god je život u opasnosti, tu su one na djelu. Skrbe za izbjeglice, bivše prostitutke, psihički oboljele, za bolesnu i napuštenu djecu, za gubavce i oboljele od side, bez obzira na vjersku pripadnost i društveni stalež.

Misionarke u Hrvatskoj

Majka Terezija više je puta boravila u Hrvatskoj, a njezine sestre su u Hrvatsku došle 1979., iste godine kada je Majka Terezija dobila Nobelovu nagradu za mir. Osnovale su samostan u Zagrebu, a u pučkoj kuhinji koja se nalazi u sklopu samostana moguće je volontiranje.