Svake se godine u medijima i među članovima Katoličke Crkve nameće se rasprava kada okititi božićno drvce, odnosno ga raskititi.
Možemo primijetiti da u svjetovnim krugovima, ponajprije u trgovinama i izlozima, kićenje borova i božićnih ukrasa započinje sve ranije, a raskićivanje većina obave na svetkovinu Bogojavljenja - Sveta tri kralja.
Što nam kaže liturgija?
Liturgija nije striktna po tom pitanju i ne govori nam konkretno datume kada se božićni ukrasi trebaju pojaviti, odnosno ukloniti sa naših jelki ili domova. To je, zapravo, pitanje neke opće kulturološke prakse i tradicije, a koja bi se trebala uskladiti sa liturgijskim vremenom.
Što to znači?
Liturgijsko "Božićno vrijeme", a koje je revidirano na II. Vatikanskom saboru, jasno određuje početak od Badnje noći/Kristova rođenja i završetak na svetkovinu Kristovog krštenja. Slijedom toga, privržena je praksa da se jelke i domovi okite i raskite u tom vremenu.
Neke crkve i župe, pa i neki domovi, ostavljaju jelke do blagdana Svijećnice, što je praksa još iz "pretkoncilskog doba". Naime, do prije revidiranja božićnog vremena na II. Vatikanskom saboru, Božićno vrijeme je trajalo mnogo dulje: od Badnje noći/Kristova rođenja do Svijećnice. Nakon II. Vatikanskog sabora, ta je praksa dokinuta i to vrijeme je skraćeno do prve nedjelje nakon Bogojavljenja, tj. Kristova krštenja.
Što je onda pravilnije - do "krštenja" ili Svijećnice?
Odgovor je do Kristova krštenja, ali nije "grjehota" ako jelku ostavimo do Svijećnice jer se na taj blagdan maleni Isus prikazuje u Hramu (što još uvijek pripada božićnom vremenu) te u nekim crkvama se na taj dan pjevaju isključivo božićne pjesme, iako taj blagdan spada u drugo liturgijsko razdoblje.
Autor: Ivan Brodarić
Tekst pregledao i odobrio: katolički svećenik
