Posljednji tjedan korizmenog vremena nazivamo Velikim tjednom. Ono započinjeNedjeljom muke Gospodinove – Cvjetnicom, a završava na Veliku srijedu. Dobro, a gdje su nestala preostala tri dana u tjednu?
Veliki četvrtak, petak i subota ne spadaju više u korizmu. To je zasebno vrijeme milosti, tišine te razmatranja Kristove muke, smrti i uskrsnuća koje nazivamo „Vazmenim trodnevljem“. Ta tri sveta dana su spomen Kristove Posljednje večere i ustanovljenja Euharistije (Veliki četvrtak), Kristove muke, smrti i ukopa (Veliki petak), te slavne Kristove pobjede nad mrakom i smrću (Velika subota) koju još nazivamo i Vazmenim bdijenjem.
Na Veliki četvrtak, liturgija nalaže svečani početak svete Mise. Svećenici nose bijelo ruho, orgulje sviraju na sav glas (do himna „Slava“), zvona zvone u vrijeme „slave“, ali kao da se nešto drugačije „osjeća u zraku“… Zato nakon „slave“ orgulje naglo umuknu. Zvona se gase i vežu. Nastaje mir i tišina… spokoj. No, Misa se nastavlja, ali zato pjevači sve do Velike subote na svetoj Misi pjevaju bez pratnje orgulja.
Ono po čemu se ova sveta Misa razlikuje od „uobičajenih“ jest u obredu pranja nogu. To je spomen-čin Kristovog pranja nogu apostolima na Posljednjoj večeri. Ovaj dio obreda na Veliki četvrtak nije obavezan, stoga ga neke crkve izostavljaju, no većina ih ipak čini. Također, razlika od „uobičajenih“ Misa jest i sam završetak: Nema završnog blagoslova! Isusa su odveli… zato se nakon svete Pričesti moli završna molitva, a vjernici se razilaze u miru i tišini.
Veliki petak je dan mira i tišine. Nema težačkih radova na njivama, nema bučnih radova. Isusa sude, razapinju na križ i On umire na križu. Zato je Veliki petak jedini dan u godini KADA NEMA SVETE MISE. U jutarnjim satima neke crkvene zajednice mole Jutarnju molitvu Časoslova te razmatraju Kristovu muku. Navečer su OBREDI VELIKOGA PETKA, a ne Misna žrtva. To su posebni obredi koji uključuju: sveopću molitvu (za papu, Crkvu, poglavare, Židove, one koji Boga ne priznaju…), službu čitanja, poklon Križu i euharistijsku službu. Sve se odvija u tišini, bez glazbala i zvona. Nema svečanog početka, a svećenici se prostiru na pod dok ostali vjernici kleče. Nema niti blagoslova na završetku obreda već se vjernici razilaze u miru i tišini.
Velika subota je veseliji dan. Bdijemo i iščekujemo Kristovu svjetlu i slavnu pobjedu nad mrakom i smrti. U većini crkvenih zajednica vjernici se ujutro okupljaju ispred Božjeg groba gdje mole Jutarnju molitvu Časoslova (neke zajednice to ne mole), a zatim slijedi osobna molitva do večernjih sati. U večernjim satima, kada padne mrak, započinje Vazmeno bdijenje. Liturgija Velike subote započinje blagoslovom ognja i Uskrsne svijeće koju svećenik unosi u zamračenu crkvu kao simbol uskrsnulog Krista, simbol ulaska svjetla u tminu koje razgoni mrak. Ta se svjetlost svijeće polako širi među pukom, a u crkvi mrak zamjenjuje svjetlost. Zatim slijedi „Exultet“, odnosno hvalospjev uskrsnoj svijeći. Potom slijede čitanja iz Starog zavjeta, pa himan „slava“, kada se ponovno oglase zvona i orgulje, pa čitanje iz Novog zavjeta, usklik „Aleluja“ i Evanđelje. Nakon Evanđelja, sveta Misa se nastavlja uobičajenim redom. Vazmeno bdijenje završava svečanim blagoslovom i pozdravom: „Idite u miru, aleluja, aleluja“, na što puk odgovara: „Bogu hvala, aleluja, aleluja“.
Neka Vam svima ovaj Veliki tjedan i Vazmeno trodnevlje bude ispunjeno razmatranjem, mirom i obiljem Božjega blagoslova.
Autor: Ivan Brodarić
Tekst pregledao i odobrio: katolički svećenik
Vazmeni hvalospjev