Prošli puta započeli smo govoriti o glazbi unutar liturgije. Nastavljamo s istom temom, ali ćemo se danas više usmjeriti na glazbene instrumente u crkvi.
Kako smo već rekli, postoje više vrsta „izvođača“ crkvenih pjesama. Isto tako, za svaku od tih „izvođača“ potreban je popratni instrument kako bi se liturgijsko pjevanje olakšalo i uljepšalo. Ipak, kada u crkvi pjevamo preko tjedna, stječemo dojam kako „nešto nedostaje“. Kod nekih različiti instrumenti izazivaju oduševljenje, uglavnom u mlađih vjernika, dok kod nekih i (ima i toga) sablazan.
No, sada se postavlja pitanje koji instrumenti su najprihvatljiviji, najispravniji i trebali bi se svirati u crkvi? Odgovor je jednostavan – orgulje! Ona je „majka svih instrumenata“ i ona je službeni instrument u Crkvi.
Orgulje su se pojavile još u srednjem vijeku koji je bazirao rad orgulja na ručnom punjenju „balona“ zrakom unutar mehanizma istih, a koji je taj zrak ispuštao u cijevi i proizvodio zvuk. Danas takvih „muzejskih“ orgulja ima veoma malo i rijetko te se koriste elektrificirani mehanizmi koji neprestano pune zrak u cijevi i tako proizvode zvuk kada pritisnemo tipku na klavijaturi orgulja. Možemo reći da svaka veća crkva u našoj Domovini posjeduje neku vrstu orgulja.
Orgulje ćemo najčešće čuti kao glazbalo koje prati pučko pjevanje ili crkvene mješovite zborove. Postoji više tipova orgulja, ali se danas najviše koriste akustične ielektronske orgulje.
No, što je onda s ostalim instrumentima koje sve više odjekuju u našim crkvama?
Oni nisu zabranjeni i, ako su prilagođeni za obrede, mogu se koristiti za liturgiju. Naravno, pri tome treba voditi računa koji se instrumenti uvode u liturgiju jer nisu svi instrumenti pogodni. Na primjer, na svetoj Misi nećete čuti bubnjeve, a čak se niti ne preporučuju trube i tromboni. Preporučuju se instrumenti koji proizvode ugodan i lagan zvuk (violine, viole, flaute, piano…), a ritmička i ostala puhačka svirala više su za popratne instrumente
koji bi trebali biti manje nametljivi. Modernije instrumente ćemo najčešće čuti u „ritmičkim zborovima“ (zborovi mladih) ili u „vokalno-instrumentalnom sastavima“.
Naravno, zbog potrebe i prilagodbe liturgije, sve češće viđamo ritmičke instrumente (npr. gitare) kao primarne, a ne kao popratne instrumente. Takvo što nije zabranjeno, ali ako se već primarno sviraju ritmički instrumenti unutar liturgijskih slavlja, onda ih treba kao takve i prilagoditi svrsi te duhu liturgije (npr. ne ih previše naglašavati ili ne „histerično udarati“ po gitari, kao da smo na rock koncertu).
Da rezimiramo, orgulje su osnovni instrument Crkve, ali dozvoljeni su i drugi, „prigodni“ instrumenti, koji odgovaraju sadržaju i duhu liturgije.
Autor: Ivan Brodarić
Pregledao i odobrio katolički svećenik