Još od prvih spomen-čina, u vrijeme početaka kršćanstva, susrećemo se s pojmom čitanja Božje riječi. Preko tih čitanja Bog govori nama. Ona jesu napisana prije više od 2000. godina, ali su aktualna i u današnjem vremenu, jer Božja riječ nikada ne izumire i ne zastarijeva.
Čitanja u liturgiji euharistije primjenjuju se u njegovom prvom dijelu, odmah nakon pozdrava i pokorničkog čina (i himna slava). Ono se sastoji od jednog čitanja iz Starog zavjeta i psalma. U vrijeme svetkovine i nedjeljom tu se nadodaje i drugo čitanje, uglavnom iz raznih apostolskih poslanica ili iz knjige Djela apostolskih.
Taj dio svete Mise naziva se službom Riječi, a u sebi, uz navedena čitanja, nalazi se čitanje evanđelja, homilija (propovijed), vjerovanje i ono završava sa molitvom vjernika, te nakon toga slijedi drugi dio svete Mise – „Euharistijska služba“.
Dnevna čitanja kroz liturgijsku godinu su usko povezana. Kako je riječ o čitanjima iz Starog i Novog zavjeta, slobodno možemo reći da se povezivanjem čitanja iz dva različita razdoblja spaja stari Zakon u Žrtvu novu, odnosno sam Isus nam kaže: Nisam došao dokinuti, nego dopuniti Zakon (Mt 5,17-37). Tako možemo primijetiti, npr.: ako u evanđelju Isus govori (upravo o) dopuni novog Zakona (Mt 5,17-19), prvo čitanje bit će iz knjige Ponovljenog zakona, gdje Mojsije govori narodu o poštivanju (starog) Božjeg Zakona (Pnz 4,1.5-9), a psalam govori o slavljenju Zakona Gospodnjeg i Jeruzalema gdje se spominje: Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.
Također, čitanja su kroz liturgijsku godinu tematski podijeljena. U božićnom vremenu govori se, logično, o rođenju Krista i dolasku Mudracâ s istoka. U uskrsnom vremenu o Kristom slavnom ustajanju iz mrtvih, uzašašću Kristovom i silasku Duha Svetoga. Kroz godinu su čitanja usmjerena na Kristove prispodobe i djelovanja u kojem nam Isus pokazuje primjer pravoga kršćanskog života. U došašću, čitanja se dijele u dvije tematike: Do treće nedjelje došašća čitanja se više usmjeravaju na naš osobni svršetak na Zemlji i na Kristov drugi dolazak, dok od treće nedjelje do Božića čitanja nagovještaju dolazak Mesije.
Oni koji šire Božju riječ tijekom liturgije su laici i klerici. Laici, uglavnom, čitaju prvo i drugo čitanje, psalam i molitvu vjernika. Klerici (svećenik ili đakon) čitaju evanđelje i poslužuju homiliju. Evanđelje i homiliju, osim klerikâ, ne smije nitko drugi govoriti.
U svakom slučaju, tko god nagoviještao Božju Riječ, trebao bi si osvijestiti da je on samo „alat“ preko kojeg Gospodin govori svima nama. Zato to što čitanje ne treba biti samo pročitano, već i predano drugome. Razumljivo i jednostavno, bez previše dramaturgije kod čitanja i poezijskog izričaja pri čitanju psalama, a opet ne „pročitati tek samo da što prije pročitam“. Riječ Božju, kako bi ju čovjek doživio, treba biti jednostavna, baš kao u svakodnevnom razgovoru s drugima. Bog govori preko tebe.
Autor: Ivan Brodarić
Tekst pregledao i odobrio: katolički svećenik