Jedna od većih blagoslova u crkvenoj službi jest ministrantska služba. Ministrirati znači jednostavno – posluživati. Zato, slikovito rečeno u ovom slučaju, ministrant poslužuje i pomaže svećenicima u pripremi oltara za Gozbu Gospodnju. Ministrant je jedina osoba koja, kao laik, smije uz klerika biti uz oltar za vrijeme svete Mise. To je stoga blagoslov i jedna velika milost – služiti Gospodinu.
Danas ministrante možemo vidjeti svih uzrasta, od onih najmlađih, do ministranata „u najboljim godinama“. U nekim župnim ili redovničkim zajednicama možemo primijetiti muške i ženske ministrante. Uglavnom viđamo muške ministrante jer to je posljedica tradicije Crkve. Naime, još prije Drugog vatikanskog koncila, služba ministranata bila je prvi korak u pripravi za svećeništvo, prva razina svećeničke formacije. U ministrantsku službu bi se tada uzimali samo dečki uz službeni obred ulaska u tu službu. Nakon Koncila, ta se praksa izostavila te je danas prva razina svećeničke formacije bogoslov (u kojem se dobiva služba akolitata i lektorata). Zato je ministrantska služba danas otvorena za dečke i (u manjoj mjeri, uglavnom u ruralnim zajednicama gdje nedostaje ministranata) za cure.
A što radi ministrant? Koja mu je služba? Dakle, ministrant poslužuje – i to mu je glavni „posao“. Poslužuje i priprema sve za ispravno služenje svećenika u svetoj Misi: Pomaže odijenuti svećenika u njegovo ruho, provjerava ima li dovoljno misnog vina i vode u ampulicama, priprema misno posuđe za svetu Misu (kalež, plitica i hostija, pala, korporal…), brine se da ništa ne nedostaje tijekom svete Mise, poslužuje svećenika pri pripravi za pretvorbu vina u krv Kristovu, donosi i odnosi misno posuđe, brine o svijećama i itd.
Ministrant nije “mini-svećenik“ (kako negdje to možemo u narodu čuti) jer takva služba ne postoji u hijerarhiji Crkve, a s ministerijalne (sakramentalne) strane nitko ne može biti svećenik osim samog svećenika. On ne može služiti svetu Misu, ne može govoriti svećeničke obrasce, ispovijedati niti pričešćivati (osim u iznimnim situacijama, kao izvanredni djelitelj sv. Pričesti, koja služba se dodjeljuje dekretom mjerodavne crkvene vlasti). Zato treba razlučiti poslužitelja od služitelja - svećenika.
Postoji jedno vječno pitanje, posebno za one neodlučne koji se žele priključiti u ministrantsku službu: može li ministrant služiti iako se ne može pričestiti. Odgovor je, da, može, iako je poželjno da se pričesti. Ako ministrant nije u stanju milosti da se pričesti, on uvijek može posluživati, ali prije pričesti će se vratiti ranije na svoje mjesto i neće se pričestiti s ostalima, a što je prije moguće pristupiti sv. Ispovijedi.
Da rezimiramo, ministrantska služba je otvorena za sve i to je jedan veliki blagoslov, milost posluživanja kod oltara. Na to smo svi pozvani. Ne morate se spremati za svećeništvo ili đakonat kako biste prihvatili tu službu, već kao laik možete biti „bliže Gospodinu“ u fizičkom smislu, pred oltarom. Ministrant poslužuje, a svećenik služi. Budite hrabri, prihvatite izazov i postanite ministrant!
Autor: Ivan Brodarić
Tekst pregledao i odobrio: katolički svećenik