Danas bismo obradili jednostavnu i kratku temu. Jedna od najprimjetnijih značajki u Crkvenim prostorima, kao i na drugim bogoslužnim prostorima, grobljima, pa i u našim domovima („Crkvama u malom“), dakako su svijeće. Ima ih posvuda i svugdje ih se pali i ostavlja. Najupečatljivije su u Marijanskim svetištima gdje su pripravljena posebna mjesta za njihovo postavljanje i paljenje. Ali, jeste li se ikada upitali koja je svrha svijeća u liturgiji i zašto ih uopće palimo? Gdje se u liturgiji smiju postavljati svijeće, koliko ih treba biti i ostale zanimljivosti donosim u nastavku ovog teksta.
Za početak valja objasniti značenje same svijeće. Svijeća u liturgiji označava samu Kristovu prisutnost, Svjetlost koji razdire tamu, vječnu Svjetlost koju obasjava put u vječnost i pobjeđuje smrt (tamu) – jednostavno i sažeto objašnjeno. Naravno, ona ima svoje dublje teološko objašnjenje, ali za ovaj tekst pokušao sam to pojednostavniti na razumljivi način. Neki teolozi će vam pokušati objasniti u metafori kako izgaranje svijeće (plamen) možemo zamisliti kao naše izgaranje za Kristom, to jest: izgaramo u ovom životu na putu ka onom vječnom.
Što se tiče samih svijeća u liturgiji, izuzevši samu sv. Misu, svijeće na raznim bogoslužjima, pobožnostima i sl. nisu obvezatne, ali su poželjne. Dok su na sv. Misi svijeće obvezatne i moraju biti na oltaru ili pokraj njega (ne može biti npr. iza oltara, a na oltaru ili pokraj njega ih nema). Iako nema striktne uredbe u samom Misalu, nekako se ustalilo u praksi da na oltaru budu upaljene najmanje dvije svijeće tijekom sv. Mise (što u velikom broju slučajeva i jest tako, rijetko ćete pronaći slavlje sv. Mise sa samo jednom upaljenom svijećom).
Naravno, osim samih svijeća na oltaru, poznate su nam svijeće koje koristimo i u drugim prilikama. Najpoznatija je „uskrsna svijeća“ koju palimo na Veliku Subotu, a ona se postavlja pored ambona i tamo je tijekom cijelog Uskrsnog vremena. Zatim, koristimo i lampione koje palimo na grobljima najmilijih te ih stavljamo na sam grob. Postoje i svijećnjaci sa „onim debelim svijećama“ koje možemo vidjeti na pokrajnjim oltarima, kod kipova ili slika svetaca.
Rezimirajmo: različite su namjene svijeća, ali svima je ista svrha: Kristova prisutnost.
Pregledao: Katolički svećenik,
Autor: Ivan Brodarić