U zapadnom dijelu Zagreba, podno jugozapadnih obronaka Medvednice prostire se župa sv. Josipa Radnika. Budući da u vremenima kada je župa nastajala, nije bilo moguće dobiti dozvolu za gradnju u samom naselju, crkva se nalazi u maloj udolini uz potok Dubravica, između starog naselja Gornji Stenjevec i novog naselja - Gajnica. Crkva okružena zelenilom, prekrasno uređenim parkom, drvećem i cvijećem, ne odaje svoju prošlost neugledne velikaške štale i sjenika.

Današnje granice župe utvrđene su stvaranjem nove župe Stenjevec ll. Tako od Aleje grada Bologne na jugu, pa sredinom Trga grada Passignana, istočnim dijelom parka 101. brigade i Čileanskom ulicom prema sjeveru, granica Župe ulazi na područje Medvednice sve do Borčeca. Obroncima Medvednice, granica se pruža prema zapadu preko Bizeka do stare cementare, i opet na jug do Aleje grada Bologne, koja je i južna granica Župe.

Samo naselje Gajnice, nastalo je šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada je počela intenzivna gradnja stambenih zgrada. Humanom izgradnjom gdje gotovo svaka zgrada ima svoj park, Gajnice su danas ugodno naselje s puno zelenila i sa svim potrebnim sadržajima.
Stara naselja Borčec, Bizek i Gornji Stenjevec sve su manje stara, šire se novom izgradnjom obiteljskih kuća starosjedioca i novonaseljenih stanovnika koji su ovdje našli ugodno mjesto za život.

Sakralni objekti na području granica župe svjedoče o dugoj povijesti vjerničkog života u ovom kraju. Na brdu Bjelčina, nalazi se prvi poznati sakralni lokalitet – Cirkvišće, sa crkvom Svih Svetih, iznad sadašnjeg područja Starih Gajnica. Smatra se da je na tom mjestu bila crkva Svih Svetih (prvo spominjanje 1209). To je vjerojatno bila župna crkva za Stenjevečko područje, obzirom da se crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Stenjevcu spominje prvi put 1334.

Iznad Zelene magistrale, na brdu Pogled, i danas se nalaze ostaci kapele sv. Antuna Padovanskog, sagrađene u drugoj polovici 17. Stoljeća. Uništena je u velikom potresu 1880. godine i nikada nije obnavljana.

Na ovom području ćete naći i nekoliko lijepih izletišta.

Spilja Veternica je od 1979. godine zaštićena zakonom kao geomorfološki spomenik prirode. Svojom duljinom je četvrta po redu spilja Hrvatske, a najduža u sjevernoj Hrvatskoj. Značajno je arheološko i paleontološko nalazište kao i poučni primjer krških pojava. Pozornost javnosti na tu spilju prvi puta svraća 1889. godine Dragutin Gorjanović Kramberger.

Desetak minuta hoda od Veternice nalazi se planinarski dom Glavica, s kojeg se pruža prekrasan pogled na cijeli Zagreb i Turopolje, te dalje prema jugu.

Na završetku Zelene magistrale, prostire se kraška udolina, ponikva, istog imena: Ponikve, vrlo često pohodište izletnika iz cijelog Zagreba.

U životu župe sv. Josipa Radnika sudjeluje oko 9000 župljana, a naša mala crkva tako svake nedjelje postaje mjesto slavljenja sv. mise i okupljanja oko zajedničkog stola Gospodinova. Od ove godine župa slavi dva proštenja, 19. ožujka blagdan sv. Josipa i župno proštenje 1. svibnja, blagdan sv. Josipa Radnika, kada mladi iz župe primaju sakrament svete potvrde. Prije velikih blagdana, Uskrsa i Božića, organiziraju se velike župne ispovijedi uz pomoć svećenika iz našeg dekanata.

autor Miro Noršić

Nalazila se na brijegu Pogled iznad „kaštela Stenjevec“ tj. iznad današnje kurije Junković.

Njezini ostaci vide se i danas na istom mjestu sjeveroistočno od župne crkve sv. Josipa Radnika. Sagrađena je u drugoj polovici 17. stoljeća, a blagoslovio ju je u prvu nedjelju poslije Svih Svetih 1686. kanonski vizitator Stjepan Nedelko .

Tu se navodi da su je sagradili Lovro Mlinarić i Jakov Janjić uz pomoć pobožnog puka. Istraživanja Stenjevečkog župnika Ljudevita Ivančana (1895-1906) navode da je sagrađena od kamena još puno starije crkve Svih Svetih (1209. godine se prvi puta spominje u nekim dokumentima: (… ecclesiam lapidaem in honorem omnium Sannctorum constrctam.) koja se nalazila na brijegu „Beličina“ - lokalitet „Cirkvišće“ ili danas završetak prvog Gajničkog Vidikovca i spoja Šublinovog Brijega.

Još jedna dublja istraživanja govore da je crkva Svih Svetih i cijeli kompleks oko i sama kurija Junković rađena od kamena (znači i naša crkva koja je nekada bila Junkovićev štagalj) rimskog akvadukta koji se protezao iz Medvednice u rimsku nekropolu u Stenjevec kod crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Podaci o veličini kapele postoje tek iz 1810. g.: bila je duga 4 orgije (7,50 m), široka 2.5 orgije (4,60 m), a visoka 3 orgije (5,60 m). Kapela je imala toranj s drvenim krovom iznad vrata i u njemu jedno zvono. U kapeli je bio običan drveni kor, atrij pred vratima s drvenom ogradom, a u crkvi je bila mala drvena propovjedaonica. Imala je jedan oltar sa zidanom menzom, a gornji dio bio je drven.
U donjem dijelu imao je sliku sv. Antuna Padovanskog, sa strane uz stupove bili su kipovi sv. Petra i sv. Pavla. U njoj su se nalazili još i kipovi sv. Benedikta i sv. Antuna Opata. Mise su se služile na dan Sv. Antuna Opata - 17. siječnja, treći dan Uskrsa i Duhova, na blagdan titulara sv. Antuna Padovanskog- 13 .lipnja, sv. Bartola, te na blagdan sv. Tome.

Zanimljiv podatak za kapelu Sv. Antuna navodi se godine 1769. da su joj pripadale:
64 obitelji, 84 bračna para, 354 duše, 271 osoba dorasla za ispovijed .

Svi navodi kanonskih vizitacija govore da je kapela od samog početka opremljena za „ obdržavanje“ službe Božje. Iste vizitacije govore o promjenama u inventaru kapele, koje slike i kipovi su se mijenjali, što je dozidavano, rušeno ili popravljano. Jedan podatak govori da je u imovini imala dva vinograda u Graberju od 11 kopača, uz njega jedan komad oranice, a sa druge strane šumu kolinjak.

Svake je godine Adam pl. Ilijašić dotirao 3Rh f (rajničke forinte), a prikazivala se Misa na nakanu gospoštije.

Veliko je bilo štovanje sv. Antuna. Na proštenja su dolazili i vjernici iz sv. Nedelje, Bistre, Vrapča, i piše da se darivalo dosta u naravi. Stariji kazivači rođeni oko 1910. ili 1912. pričali su kako su čuli od svojih roditelja da se na dan sv. Antuna Opata održavala dražba oko kapele. Svako bi donio neki svoj proizvod od kuće, najčešće svinjske „bunceke“, i onda se licitiralo tko da više. Novac je išao kapeli, a svatko je kupljeni proizvod nosio svojoj kući. To je bilo za sreću „pri blagu“-stoci, a tog zimskog Antuna nazivali su i „svinjski“.

Nažalost, kobni potres 1880. porušio je kapelu, srušen je toranj i popucali su zidovi te u njoj više nije bilo moguće služiti Misu. Inventar kapele prenesen je dijelom u župnu crkvu u Stenjevec, dvije slike su u kuriji Junković, a vrata i ključ kod obitelji Škorjanec u Gornjem Stenjevcu.

Već je župnik Ivančan htio obnoviti kapelu , ali nažalost do danas to nije ostvareno. Gajnički župnik (1978-2001) prč. Ilija Žugaj potkraj 80-tih godina nabavlja drveni kip sv. Antuna Padovanskog kao znak da je ovdje nedaleko bila kapela njemu na čast.

Živo se sjećam Mise i blagoslova kipa gdje je rečeno da on bude supatron naše župe. Taj kip i danas krasi našu župnu crkvu sv. Josipa Radnika.
Eto i povodom Antunova 2024. godine pišem ovaj tekst da podsjetim stare, a da poučim nove župljane o vrijednostima našeg kraja. Kako je i napisano, i danas na istom brijegu vide se ostaci kapele kao da bdije nad našom sadašnjom crkvom i tiho čeka obnovu kada će opet zasjati u svom punom sjaju!

U Gornjem Stenjevcu 7. lipnja godine Gospodnje 2024.
Darko Smontara

Lokacija kapele sv. Antuna Padovanskog u Stenjevcu Gornjem

Župa Gajnice osnovana je 3. travnja 1971. godine, ali kako za novu župu nije nađena potrebna i prikladna lokacija, do javnog osnutka župe trebalo je čekati više godina.

Rješenje toga problema počelo se nazirati tek u prvoj polovici 1977, kad je pronađen jedan zapušteni objekt, uz kućni broj Gajnice 68, prikladan za adaptaciju u vjersko- pastoralni centar. Privremenim ugovorom o kupovini toga objekta od 21. svibnja 1977. i kupoprodajnim ugovorom od 12. lipnja između vlasnika toga objekta i zemljišta od 1000 čhv prodavateljice Nade Lučić r. Knežević i njezine majke Matilde Knežević i kupca Ivana Buhina, župnika u Stenjevcu, kupljen je taj objekt, koji se sastojao od štaglja, veličine 18,80 m x 7,40 m, u prizemlju kojega su bili kokošinac, svinjac i razna spremišta, te od štale prigrađene 1941, zidane jednostrukom ciglom, veličine 11,5 x 7,23 m. Tim ugovorom kupac se obvezao kupljeni objekt i nekretnine ograditi betonskim stupovima i žičanom mrežom.

1. srpnja 1977. kupljeno zemljište s gospodarskim objektom preneseno je na župu Gajnice, uređen je okoliš, zemljište je ograđeno u smislu kupoprodajnog ugovora, postavljena je žičana ograda i uz nju su posađeni čempresi, a napravljen je most i pristup preko potoka Dubravice na zemljište i k objektu.

U kolovozu 1977. Župno vijeće je predložilo da se župa stavi pod zaštitu sv. Josipa Radnika, a koncem istog mjeseca župnik Buhin predložio je NDS i granice te župe. Dana 3. rujna iste godine NDS odobrio je da titular nove župe bude sv. Josip Radnik.

Prijava popravka i adaptacije objekta podnesena je Skupštini općine Susedgrad - Sekretarijatu za građevinarstvo, stambene i komunalne poslove 12. listopada 1977. i odobrena je 17. istog mjeseca. Prostorija štale preuređena je za kapelu, gdje će se slaviti misa, a prostorije ispod štaglja za župni stan.

NDS je dana 25. studenog 1977. u skladu sa Zakonom o javnim poslovima obavijestio Sekretarijat za unutrašnje poslove Zagreb da će se u adaptiranoj prostoriji crkvenog objekta, uz broj Gajnice 68, obavljati redovita vjerska djelatnost i sve što je u vezi s vjerskim djelovanjem.

Kapelicu je blagoslovio kardinal Kuharić 18. prosinca 1977. U novootvorenom centru u Gajnicama misa se slavila u 9, 11 i 18 sati. Prva polnoćka proslavljena je u 22 sata, uz nazočnost velikog broja vjernika. Misu je predvodio župnik Buhin.

U početku ožujka 1978. počela je adaptacija istočnog dijela gospodarskog objekta; u njemu je uređen župni ured, kuhinja, sanitarni čvor i spavaća soba. Uređeni dio tog dijela objekta blagoslovio je 1. svibnja 1978. nadbiskup Kuharić, u nazočnosti svećenika iz susjednih župa i velikog broja vjernika. Od tog dana župni ured župe sv. Josipa Radnika u Gajnicama počeo je poslovati u svojim prostorijama. Tada je u župi održano i prvo proštenje - proslava blagdana sv. Josipa Radnika i podjeljena prva krizma u novoj župi. U povodu te svečanosti župa je izdala spomen-plaketu - reljef sadašnje i buduće crkve - i značku koju je izradila akademska slikarica Georgina Čovran-Juriša, a u bronci je izradio obrtnik Gašpar Glasnović iz Stenjevca.

Župa sv. Josipa Radnika je osamostaljena na osnovi dekreta NDS od 21. kolovoza 1978. Primopredaja župe između ondašnjeg privremenog upravitelja Ivana Buhina, župnika u Stenjevcu, i novoimenovanog upravitelja župe sv. Josipa Radnika Ilije Žugaja izvršena je 6. rujna 1978.

Od tog trenutka župa Gajnice razvija se i djeluje potpuno samostalno.

Župnik Ilija Žugaj vodio je župu do 2001. godine. Njegov nasljednik bio je župnik Ivica Mađer.
2006. godine župu pruzima  župnik Ljubomir Vuković do 2019. godina kada u župu dolazi  župnik Tomislav Šagud i ostaje godinu dana. 2020. godine župu preuzima današnji župnik Branimir Budinski.

Ovaj potresni članak otvara važno pitanje o psihološkom pritisku, samoći i šutnji koja okružuje svećenički poziv. Smrt don Mattea Balzana nije samo tragedija, već poziv na buđenje  da kao društvo napokon progovorimo o teškoćama onih koji nas duhovno vode.

Članak pročitajte na ovom linku https://autograf.hr/u-ime-boga-ostavljeni-tihi-krici-svecenika/ .

10.5.u 10 sati, okupljanje je na TRGU REPUBLIKE HRVATSKE ( HNK ) hoda se do PARKA ZRINJEVAC!

Pred našom crkvom prigodna prodaja i najava Hoda je 27.4.i 4.5.pod sve tri sv. Mise.

Odazovite se na ovu hvale vrijednu akciju za svaki začeti život. Dođite sa djecom, na ovu kratku šetnju pa gradu Zagrebu.

Poštovani vjernici i prijatelji župe Svetog Josipa Radnika!

Naša crkva sv. Josipa Radnika, mjesto molitve i zajedništva, uskoro će doživjeti svoju POSVETU.

Ovo je izniman pothvat u povijesti naše Župe, koji prethodi velikom i značajnom jubileju i proslavi 50-te obljetnice postojanja Župe i crkve. Stoga ovaj sveti čin posvete zahtijeva temeljitu i sveobuhvatnu adaptaciju, rekonstrukciju i uređenje crkve kako bi postala još dostojniji dom našeg zajedništva i vjere.

Naša crkva nije samo građevina – ona je srce naše zajednice, svjedok naših molitava, krštenja, vjenčanja i ispraćaja. Ovdje dolazimo pronaći snagu, mir, nadu i susret s Bogom.

Pripreme za posvetu crkve podrazumijevaju obnovu unutrašnjosti, postavljanje novih oltarnih elemenata, modernizaciju rasvjete i audio sustava, postavljanje novog sustava grijanje/hlađenje kroz rekuperaciju, uređenje liturgijskog prostora te mnoge druge aktivnosti i radove kako bi crkva zablistala u punom sjaju. Ovo nije samo građevinski pothvat, već poziv svima nama da svojim doprinosom sudjelujemo u izgradnji duhovnog doma koji će služiti generacijama koje dolaze.

S obzirom da se ovaj projekt u potpunosti financira župnim sredstvima bez pomoći državnih i crkvenih institucija, uvelike ovisi o Vašoj pomoći i angažmanu.

Kako možete pomoći?
DONACIJOM

Pozivamo Vas da se uključite i pomognete ovaj plemeniti, ali za našu crkvu i zajednicu povijesni pothvat posvete.

DONACIJA može biti financijski prilog prema Vašim mogućnostima, bilo kao tvrtka ili pojedinac. 
DONACIJA može biti u materijalu ili obrtničkim uslugama i radovima, ako posjedujete vještine koje mogu pomoći u obnovi.

Za novčane donacije možete koristiti priloženi BAR KÔD:

BAR KÔD skenirajte mobilnim bankarstvom ili koristite na uplatnim mjestima banke, pošte, Konzuma, Tiska...
Podaci primatelja (ispod navedeni) već su upisani. Dodajte samo iznos i svoje podatke.

Primatelj: ŽUPA SV. JOSIPA RADNIKA, JUNKOVIĆEV PUT 6, ZAGREB
IBAN: HR0823600001102050982
Model plaćanja: HR99 
Poziv na broj: (ostavite prazno)
Opis plaćanja: DONACIJA ZA OBNOVU CRKVE

Svakako se utječemo Vašoj molitvi kao i blagoslovu, ali i Vašem aktivnom angažmanu kroz poticanje obitelji, prijatelja i poznanika da se pridruže ovoj plemenitoj inicijativi. Svaki prilog, bez obzira na veličinu, bit će kamen u temeljima naše crkvene zajednice, posvete ove crkve i znak vaše ljubavi prema Bogu i bližnjima. Vaše sudjelovanje nije samo pomoć u obnovi crkve – to je izraz vjere, zajedništva i zahvalnosti.

Budimo zajedno graditelji kuće Božje i njene POSVETE !

Neka nas sve blagoslovi sv. Josip Radnik a naša crkva neka i dalje ostane svjetionik vjere za sadašnje i buduće generacije.

Za sve informacije oko faza radova, načina Vašeg doprinosa i uplata donacija, obratite se župnom uredu ili posjetite našu mrežnu stranicu -

Od srca vam zahvaljujemo!

Vaš Župnik

KONTAKT 

FAZE RADOVA:

1. FAZA

1. građevinski dio: - premještanje sakristije - premještanje ispovjedaonice - izmještanje prostora spremišta - izvedba ventilo kanala za rekuperaciju zraka dogrijavanje i dohlađivanje - izvedba kompletne prve faze sa ožićenjem jake i slabe struje - izvedba gipskartonskih obloga i maski - proširenje svetišta podignutog u dvije razine na lijevu i desnu stranu - izvedba podnog grijanja na svetištu s integriranjem na postojeći sustav - izvedba svih podnih slojeva i podne obloge od kamena na svetištu i pristupnim stubama - spuštanje stropa i grede na lijevom brodu crkve na istu razinu i dizajn kao na desnom brodu - izvedba kompletno nove podne obloge u crkvi - popravak i bojanje zidova - osvježavanje drvenih greda i stropa
2. uređenje svetišta: - izvedba novog oltara, ambona, sedesa, oltarskog stolića (abaka), postolja i svetohraništa, postolja i krstionice; vitrine s obje strane svetišta; postolja za kip sv. Josipa i Majke Božje Bistričke, - izvedba i nabava namještaja te ostale opreme potrebne za opremanje crkve

2. FAZA

- uređenje kora (rekonstruiranje kompletnog kora s novim stubištem za kor i poravnatom simetrijom u pogledu prema oltaru, uz izvedbu novih pozicija za instrumente; uređenje slojeva poda i podne obloge kora; izvedba prednje i donje maske kora) - uređenje spremišta; nabava i montaža novih rasvjetnih tijela s programiranim scenama - premještanje vitraja na nove pozicije - modernizacija i unapređenje audio sustava (ozvučenje)

3. FAZA

- uređenje klupâ - uređenje kotlovnice (strojarnice) s nabavom i ugradnjom kompletnog sustava za rekuperaciju zraka s integriranim dogrijavanjem/dohlađivanjem zraka - spajanje ventilo kanala i strojarske instalacije - izvedba maski i fasadne obloge na pozicijama gdje se skrivaju ventilo kanali na vanjskoj strani objekta