Čak i darove koje stavljamo na oltar možemo prinijeti jer smo ih primili od Boga. Bog ih je nama udijelio. Ali ne zato da bismo svojevoljno upravljali njima, nego da bi nam bila sredstvo da svijet postane bolje mjesto za svakog čovjeka.
Istodobno, puni utemeljenog povjerenja, usuđujemo se moliti Boga da, ljubeći svakog čovjeka njegovom ljubavlju, postanemo dionici otajstava spasenja koje nam je pripravio.
Sin
A mogućnost sudjelovanja u vječnom zajedništvu s Bogom omogućio nam je Sin svojim utjelovljenjem, ljubavlju, smrću i uskrsnućem. I dao nam je primjer što i mi trebamo činiti kako bismo, nasljedujući Sina, postali što sličniji Ocu.
Zato svaka naša Euharistija ujedno ima i odgojnu dimenziju. Potiče nas da što opredjeljenije prihvatimo Radosnu vijest i živimo prihvaćeni poziv. No, ne radi se tu o instruiranju okupljene zajednice što treba činiti, a što izbjegavati, nego o poticaju da se raspoloži i otvori milosnom djelovanju Duha Svetoga.
Duh Sveti
Jer ako Otac, snagom Duha Svetoga, po Kristovim riječima može tijekom mise kruh i vino pretvoriti u Tijelo i Krv, onda može i naše slabe volje pretvoriti u odvažne svjedoke, našu grijehom ranjenu narav u divno svjedočanstvo, našu nejasnoću u poticajnu rječitost, a našu zbunjenost u primjer koji privlači.
Crkva
Crkva je logični nastavak ljubavi Presvetoga Trojstva. Jer se prava ljubav ne želi zadržati samo za sebe, nego se dariva i prelijeva na sve ljude.
N. K.