Zato je još rječitije ono što Crkva čini za vrijeme Mise. Poučeni Isusovim primjerom, koji je naše grijehe na sebe uzeo, odbacujemo model ponašanja staroga Adama i živimo ljudsku zrelost. Na početku svake Mise priznajemo jedni drugima vlastitu grešnost i nesavršenost trostrukim napominjanjem da je ono za što me savjest optužuje moj grijeh. Na kraju, znajući da smo skloni relativiziranju vlastite grešnosti, priznajemo jedni pred drugima da je to preveliki grijeh.
On mi je brat i sestra i majka
Nasuprot razdoru grijeha koji nam je prikazan u prvom čitanju, nalazi se u današnjem evanđeoskom odlomku isticanje duhovnoga srodstva i stvarne povezanosti. Jedni druge, na temelju Kristovih riječi i primjera, ne doživljavamo kao neprijatelje ili krivce, nego postajemo braća i sestre.
Zato u kršćanstvu nema stranaca. Nego smo svi jedno u Kristu.
Uzvjerovah, zato besjedim
Konačno valja posvijestiti i ono što piše u današnjem drugom čitanju. Ističe se potreba da se naglas posvjedoči svoje kršćansko opredjeljenje. Da podignemo svoj glas kako bi i po nama ovaj svijet postao bolje mjesto.
Jer ne samo da je vjera bez dobrih djela mrtva, kao što stoji zapisano u poslanici sv. Jakova, nego je vjera mrtva i ako nas ne potiče na dobre riječi. Riječi koje će izgrađivati bolji svijet.
N. K.