Za naš kršćanski rast, za rast naše vjere i djelotvorne ljubavi nadom osmišljene, potrebno je vrijeme i trud. Primivši sakramente inicijacije ne završavamo proces, nego započinjemo avanturu rasta u Kristovu Duhu, u Ljubavi Očevoj.
Dva najpouzdanija načina kako možemo napredovati u svojoj vjeri su župna kateheza i župno djelovanje. Živimo u vremenu kada se smatra da je učenje o vjeri proces kojim se treba zahvatiti djecu tijekom školovanja. To je dakako dobro i potrebno, ali nije prvo ni najvažnije. Istina je da je Krist Evanđelje naviještao odraslima i da samo odrasla, k tome i zrela osoba može u potpunosti razumjeti i opredijeljeno prihvatiti Isusovu riječ. Zato je potrebno u odrasloj dobi sudjelovati na župnoj katehezi. Potrebno je neprestano otvarati svoj um i srce da nam Bog progovori.
Drugi način rasta u vjeri je župno djelovanje. Potrebno je talente, koje nam je Bog povjerio, i vrijeme, koje nam milosrdno daje na raspolaganje, upotrijebiti da bismo i u sklopu župne zajednice sebe ostvarivali i druge pomagali.
Dakako, sve to treba biti popraćeno molitvom i postom.
Da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio
Vjerujemo da smo na proputovanju na ovome svijetu i da nam je jedina Domovina na Nebesima u Kraljevstvu Očevu. Zato su naše misli i naše djelovanje usmjerene prema Bogu i trenutku susreta s njim. I mi smo, poput sv. Pavla, puni pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. Ali, naše putovanje još uvijek traje. I to putovanje u tijelu. Putovanje u materijalnome svijetu.
Zato je bitno promisliti naše shvaćanje tijela i materijalnoga svijeta. Bez obzira što je naša narav grijehom ranjena pa nam po požudama tijela i grešnim prigodama u svijetu napasnik može škoditi više i jače, činjenica je da smo stvoreni na sliku Božju i da je Bog stvorio sve što nam je darovano te da je sve to proglasio dobrim. Uostalom, sam Krist se utjelovio da bi nam po svom tijelu darovao spasenje.
Zato je nužno svoje tijelo, tjelesnoga sebe doživljavati kao sredstvo spasenja i mogućnost poistovjećivanja s Bogom. Nismo zarobljeni u tijelu, nego nam je tijelo darovano kao mogućnost da materijaliziramo svoju vjeru, svoju nadu i svoju ljubav. Jer, kad se pojavimo pred sudištem Kristovim, bit ćemo prosuđeni prema onome kako smo živjeli proces rasta. Proces sazrijevanja. U ovom prostoru i vremenu. U ovom svijetu. U svom tijelu.
N. K.