Dakako da je teško generalizirati i sve stavljati pod isti nazivnik. Dakako da u Hrvatskoj danas postoji mnoštvo muškaraca i žena koji svjedočanski žive svoje kršćansko opredjeljenje. Ipak, ne možemo se oteti dojmu da je puno više nas koji Božje lice svijetu ne otkrivamo svojom dobrotom, nego ga zakrivamo svojim grijesima.
Dužni smo moliti Boga da nam oprosti što smo svojim nevjerodostojnim načinom života dopustili da se obezvrijedi ono što je sveto i što je neprocjenjivi Božji dar čovjeku. Svojom površnošću smo omogućili neozbiljnost. Svojom nedosljednošću smo doprinijeli da se otajstva izokrenu i zloupotrijebe.
Šutnja
Drugi naš grijeh je šutnja. Pozvani smo podignuti svoj glas i zalagati se za promicanje kršćanskih vrijednosti u osobnom, obiteljskom, društvenom i javnom životu. I to ne zato jer nam to pravo daje činjenica da smo mi katolici u Hrvatskoj brojčano većina, niti da nam tradicija i mentalitet daju to pravo. Nego jednostavno zato jer smo nasljedovatelji Krista koji je jedini Put, Istina i Život i izvan njega nema spasenja.
Nevjerojatno je da se u našim medijima prikazuje Hrvatska kao zemlja u kojoj nema vjere ni Boga, da se lažima i klevetama ruši dostojanstvo čovjeka, a mi i dalje kupujemo i financiramo one koji lažu i ubijaju hrvatsku dušu.
Nevjerojatno je da se u Saboru donose zakoni koji su protivni dostojanstvu čovjeka koji vrijeđaju zdrav razum i pravednost, a mi katolici šutimo i ne dižemo svoj glas.
Zato molimo Krista da nam se napokon razriješi spona jezika te da počnemo govoriti razgovijetno u obranu čovjekova dostojanstva.
N. K.