Isus od nas traži da znamo što ljudi govore i misle. Jer je nemoguće evangelizirati nekoga, ako se ne zna njegova polazišna točka, njegove asocijacije i njegove mogućnosti.
A vi, što vi kažete
Drugi korak je razvijanje osobnoga stava. Mi kršćani smo pozvani koristiti Božji dar razuma. Pozvani smo promišljati stvarnost i donositi svoj sud o njoj. Nemoguće je biti kršćanin, a ne misliti vlastitom glavom.
Prečesto i predugo se kleveće nas kršćane da smo nemisleća bića i poslušnici, a istina je potpuno drugačija. Kršćanstvo oslobađa čovjeka. Potiče ga na osobno razmišljanje, osobno opredjeljenje i osobnu odgovornost. I tek nakon što imam svoj stav i svoje mišljenje udružujem se s onima koji isto misle.
Hoće li tko za mnom
Potrebno je svakodnevno se odricati samoga sebe, uzimati svoj križ i ići naprijed. Odricanje od samoga sebe nije znak vlastite negacije ili prijezira, nego činjenice da smo sposobni biti slobodni i rasti. Napravimo novi korak tek kad smo spremni odreći se mjesta na kojemu smo do tada bili.
Dok se odričemo sebe, istodobno je potrebno i prihvaćati se. Prihvaćati svoj križ. Prihvaćati sve muke i zadaće napredovanja. Oni koji ne prihvaćaju svoj križ, koji izbjegavaju obveze ili odgađaju posao, nikada neće osjetiti zadovoljstvo kojim plodi samo ono što je znojem zalijevano. I odricanje od sebe i prihvaćanje sebe potrebno je raditi svakodnevno.
N. K.