Druga stvar koja raduje je vjerodostojni dokaz mnoštva svetaca da je moguće živjeti kršćanstvo. Kako u dalekim i bliskim prostorima i vremenima, tako i na ovome našem prostoru i vremenu. Kršćanska svetost nije privilegija izabranih, nego pravo i poziv svih ljudi. Bog nam daruje toliko milosti da svi možemo, ako s njom surađujemo, biti svjedoci Božje ljubavi i dobrote prema svim ljudima.
Danas se na svetoj misi, u molitvi predviđenoj da se izreče nakon pričesti, spominje istinska vjera Crkve o svetosti. Molitva glasi: Bože, ti si jedini svet i u svim svecima častimo tvoja čudesna djela. Mi kršćani na današnji dan, a ni inače tijekom godine, ne slavimo ljude, nego Boga. Jedino njemu pripada slava u vjekove. Ljude pak spominjemo kao primjer i dokaz da Bog ne zapušta svoj narod, nego da u svakom prostoru i vremenu na poseban način uzdiže muškarce i žene koji svima nama kršćanima mogu biti primjer da je moguće živjeti kršćanstvo. I utječemo im se da nas svojim molitvama zagovaraju kod Boga.
Spominjanjem ljudi koji su u svom životu pokazali djelotvornu Božju ljubav i dobrotu svjedočimo i povezanost nas koji smo još na zemlji, kako molimo također tijekom jedne današnje molitve, sa našom braćom i sestrama u slavi gdje u vjeri i mi putujemo ohrabreni njihovim zagovorom i primjerom.
Svetost nije moralna kategorija. Svetost je dogmatska kategorija. Svetost nije odgovor na pitanje: Kako živiš? Svetost je odgovor na pitanje: Zašto živiš? Kojim se duhom nadahnjuješ? Za koga se opredjeljuješ?
Predugo, prečesto i previše se govori o moralu koji nije sporedna, ali je drugotna stvar u kršćanstvu. Poziv Obrati se i vjeruj Evanđelju govori o promjeni stava, a ne o prihvatljivom ili neprihvatljivom ponašanju. Farizeji su se prihvatljivo ponašali, bili su moralni ljudi, ali ih Isus svejedno žigoše kao licemjere koji ustima slave Boga, a srce im je daleko od njega. Jedini čovjek za kojega je u Objavi posvjedočeno da je u Raju nije se moralno ponašao u životu, ali se opredijelio za Krista. I to ne za veličanstvenog Krista čudotvorca, nego je u ostavljenom, popljuvanom, dehumaniziranom, obespravljenom, golom i raspetom Galilejcu prepoznao Mesiju.
Dekalog, koji mi začuđujuće još uvijek zovemo Božjim zapovijedima, jasno razlikuje stvari. Cjelokupni Dekalog proistječe iz uvodnih riječi Ja sam Gospodin, Bog tvoj. Čovjek koji prihvati Boga, koji se opredijeli za Boga, zna što mu je činiti. Neće imati idole, neće zanemarivati zahvalnost Bogu, neće ubijati, krasti ni lagati, neće zloupotrebljavati svoju seksualnost, neće činiti ništa što vrijeđa čovjekovo dostojanstvo. Odnosno, jer živimo u Novom Savezu valja nam istu stvar reći prikladnije. Cjelokupni dekalog proistječe iz uvodnih riječi Ja sam Gospodin, Bog tvoj. Čovjek koji prihvati Boga, koji se opredijeli za Boga, zna što mu je činiti. Jedino će se Bogu klanjati, njemu zahvaljivati i životom ga proslavljati, poštivat će svoj i tuđi život od začeća do prirodne smrti, čuvat će svoju i tuđu imovinu, zalagati se za pravednost i solidarnost, borit će se za istinu, živjet će kvalitetno spolnost i sudjelovat će u svemu što uprisutnjuje civilizaciju ljubavi i čuva čovjekovo dostojanstvo.
N. K.