Ono što je drugačije u Isusovu sjedenju, promatranju, a kasnije i komentiranju je način na koji Isus pristupa stvarima. Ne promatra iz znatiželje ili zato da bi nekoga hvalio ili kudio, nego da bi svojim učenicima, a po njima i svima koji smo mu povjerovali, dao primjer ispravnog ponašanja.
Baca – bacahu – baci
Glagol (u)baciti se u ovom kratkom evanđeoskom odlomku spominje čak sedam puta. I očito je da su postojali i da postoje različiti motivi za ubacivanje. Jednako tako i za molitvu i za sve vjerske službe i onoga i ovoga vremena.
Postoje oni koji smatraju da moraju obaviti dužnost i obavljaju je poput svake druge dužnosti. No, Bog se ne smije svesti na obvezu.
Postoje oni koji koriste priliku za vlastitu promociju kako bi osnažili položaj i moć. No, Bog se ne smije svesti na sredstvo koje nam služi za postizanje cilja.
Konačno, postoje oni koji od srca čine. I takvi uspostavljaju pravi odnos s Bogom.
Stoga je prva stvar koju možemo naučiti od ove siromašne udovice potreba da se Bogu pristupa iskrena srca sa željom da se uspostavi odnos među osobama.
Sitniš – mnogo – više
Za one koji su obavljali dužnost rečeno je da su ubacivali sitniš. S minimalnim troškom su htjeli podmiriti obvezu i izvući maksimum.
Za one koji su se promovirali napominje se kvantiteta dara. Prikazuju se kao ljudi koji lukavo ulažu u marketing.
Onima koji daruju od srca, poput siromašne udovice, naglašava se kvaliteta.
Suvišak – sav svoj žitak
Kršćansko opredjeljenje je potpuno predanje Bogu. Bogu se ne može pripadati djelomično. Nemoguće je kalkulirati intenzitet odnosa s Bogom. Božji ili jesmo ili nismo.
Jednako je i s ljubavlju prema čovjeku. Nemoguće je služiti čovjeku djelomično, kada nam se prohtije ili u slobodno vrijeme. Služenje čovjeku treba zahvatiti čovjeka u potpunosti. Nitko nije doista kršćanin ako nije spreman u potpunosti založiti sebe, riskirati i ići do kraja.
N. K.