Prvo čitanje: Pnz 26,4-10
Drugo čitanje: Rim 10,8-13
Evanđelje: Lk 4,1-13
Zborna molitva
Svemogući Bože, udijeli da godišnjom proslavom korizme
napredujemo u spoznaji Isusa Krista i u životu
slijedimo njegov primjer. Koji s tobom.
Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti kruh i vino za žrtvu što je slavimo na početku korizme.
S tim darovima uključi i nas u predanje svoga Sina Isusa Krista.
Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.
Popričesna molitva
Gospodine, nasitio si nas kruhom s neba. Njime se vjera hrani,
nada krijepi, ljubav jači. Nauči nas, molimo te, gladovati za Isusom Kristom,
kruhom živim i pravim, i živjeti od svake riječi što izlazi iz tvojih usta. Po Kristu.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
VJEROVATI I ISPOVIJEDATI
Današnji evanđeoski odlomak, u poznatom odlomku o Isusovim kušnjama u pustinji, doziva nam u pamet potrebu prilagođavanja svoga života Bogu, a ne očekivanje da Bog opravda i blagoslovi naše samovoljno ponašanje. Prečesto ljudi žele manipulirati Bogom i svetinjama. A potrebno je obratiti se i vjerovati Evanđelju.
Srcem vjerovati
Vjera ne smije biti samo deklarativna. Vjera je živa i djelotvorna tek onda kada nas potpuno zahvati. Tek onda kada, kako veli današnje drugo čitanje, srcem vjerujemo.
Vjera ima dvije dimenzije. Prva od njih, koja prethodi drugoj i koja je temeljna, osobno je prihvaćanje Božjeg poziva. Vjera se uvijek najprije događa u čovjekovu srcu. Iz srca čovjekova sve proizlazi. Zato je obraćenje, na koje nas korizma neprestano poziva, ponajprije osobno obraćenje.
Vjera je duboko intimna stvar. U tome je simbolika Isusova odlaska u pustinju. Potrebno je maknuti sve od sebe kako bismo ostali u srcu, u dubini svoga bića samo ja i Bog i moje temeljno opredjeljenje i prihvaćanje Božje ljubavi.
Ustima ispovijedati
Druga dimenzija vjere je življenje svog temeljnog opredjeljenja. Kršćanstvo nije privatna stvar i ne da se zarobiti unutar četiri zida. Bilo zidova svoga doma ili zidova crkve. Autentični smo kršćani tek onda kada javno živimo svoje intimno opredjeljenje.
Dakako da to ne znači da ćemo svakome nametati silom svoj kršćanski stil života, ali znači da nećemo nikome dopustiti da nama silom nameće svoj nekršćanski svjetonazor i stil života. Predugo su kršćani u Hrvatskoj slijegali ramenima i povlačili se pred agresivnim napadima protukršćanskih stavova. Vrijeme je da naglas živimo svoje kršćanstvo.
A živjeti svoje kršćanstvo ne znači zahtijevati privilegije, vlast ili dominaciju, nego prigodu da, poput Krista, prođemo zemljom čineći dobro. Mogućnost da molitvom i djelima ljubavi živimo ono što smatramo vrijednim.
Uvijek svjesni da je samo jedan Bog i da smo pozvani samo se Bogu klanjati i njemu jedinome služiti. Bog je naš smisao, naše polazište i konačna svrha našega postojanja i našega djelovanja.
N. K.