Prvo čitanje: Iz 6,1-2a.3-8
Drugo čitanje: 1 Kor 15,1-11
Evanđelje: Lk 5,1-11
Zborna molitva
Gospodine, tvoja nam je milost jedina nada,
a tvoja zaštita jedina sigurnost.
Molimo te: snaži svoju obitelj
neprestanim dobročinstvima.
Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, ti nam jelo i piće daješ za održanje vremenitog života.
Molimo te da nam postanu i otajstvo vječnoga spasenja.
Po Kristu.
Popričesna molitva
Bože, htio si da jedemo od jednog kruha
i pijemo iz jedne čaše. Daj da životom budemo
jedno u Kristu i u radosti plodni za spasenje svijeta.
Po Kristu.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
NEČIST U NARODU NEČISTIH
Na početku sv. Mise sudjelujemo u obredu priznavanja vlastite nesavršenosti. To nije, kao što neki prigovaraju, nabijanje kompleksa grešnosti, nego realno sagledavanje sebe. Istina o sebi što nam posvješćuje da nismo savršeni i potiče nas da budemo bolji ljudi.
Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!
I prorok Izaija u prvom čitanju i apostol Petar u evanđeoskom odlomku svjedoče nam da Bog ne poziva u svoju službu savršene ljude. Ne moramo biti savršeni da bismo mogli pristupiti Kristu i Crkvi. Krist nas poziva onakve kakvi jesmo da bismo, po Duhu Svetome, postali što sličniji Ocu.
Zato je pogrešno odbijati Božju blizinu opravdavajući se vlastitom nesavršenošću i ponovnim padom u iste zamke. Isus nam je posvjedočio da nije došao radi pravednika, nego upravo radi nas koji smo grešnici i koji se mučimo s napastima i svojom grešnom naravi. Bog nas ljubi onakve kakvi jesmo i pomaže nam da postanemo onakvi kakvi možemo biti.
Ne smijemo se navikavati na savršenost i miriti se s njom, ali ne smijemo ni bježati od istine da doista jesmo nesavršeni i da u mnogočemu možemo biti puno bolji. I kao pojedinci i kao zajednice i kao Crkva u cjelini.
Na tvoju riječ bacit ću mreže
Nesavršenost naše Crkve, njenih zajednica i pojedinaca ne smije nas obeshrabriti niti pasivizirati. Malo ćemo toga učiniti ako budemo čekali da svaki naš čin bude savršen i besprijekoran. Potrebno je ljubiti. Potrebno je djelovati. Pa makar naša ljubav i naše djelovanje bilo nedostatno.
I bitno je ne odustajati u danima upitnosti ili kad nam se dogode neuspjesi ili protivljenja. Bez obzira koliko se odužilo vrijeme praznih mreža i uzaludnih pokušaja.
Vjerujemo u Krista koji može učiniti naš napor plodonosnim pa čak i onda kad nam to izgleda nemoguće. Vjerujemo u Boga koji i po krivim crtama može ispravno pisati naše živote.
Najvažnije je ne odustajati od te vjere. Ustrajati u opredijeljenosti za Krista u zajednici Crkve. I sačuvati temeljnu poniznost koja ne želi osobni probitak, nego se dariva u služenje Bogu i čovjeku. Baš onako kao što su učinili prorok Izaija i apostol Petar.
Evo nas, Gospodine. Nas pošalji. Jer u ovom prostoru i vremenu nema drugih katolika osim nas koji smo pozvani biti sol zemlje i svjetlost svijeta.
N. K.