Prvo čitanje: 2 Sam 12,7-10.13
Drugo čitanje: Gal 2,16.19-21
Evanđelje: Lk 7,36-8,3
Zborna molitva
Bože, jakosti onih što se u te ufaju, snago slabih i smrtnih,
koji su bez tebe nemoćni: pomozi nam svojom milošću
da vršimo tvoje zapovijedi i voljom ti i djelom omilimo.
Po Gospodinu.
Darovna molitva
Bože, ovim darovima ti čovjeku krijepiš zemaljski i duhovni život.
Molimo te da nas uvijek prati njihova pomoć za tijelo i dušu.
Po Kristu.
Popričesna molitva
Gospodine, sveta pričest što je primamo označuje zajedništvo svih vjernika s tobom.
Daj da urodi jedinstvom u tvojoj Crkvi. Po Kristu.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
TKO VIŠE LJUBI
Svaka sveta misa pri početku ima obred kajanja i priznavanja vlastite grešnosti. Svaki dan bi kršćaninu trebao završiti ispitom savjesti u kojemu bi Bogu zahvalio na svemu dobrome i pokajao se za sve grijehe i propuste.
To nije, kao što oni koji ne razumiju znaju prigovoriti nama kršćanima, nekakvo nabijanje kompleksa grešnosti, nego uvid u istinu i priznavanje činjeničnoga stanja. A činjenica je da nismo savršeni i da smo grešnici.
Zato ključno pitanje nije je li netko grešnik ili nije, nego je li netko iskren prema Bogu, drugima i sebi ili nije iskren.
Tko je i kakva je to žena
Napredovati mogu samo oni koji znaju istinu o sebi. Oni koji žive u laži zavaravaju se i ne misle da im treba popravak. Takvi su prečesto skloni baviti se drugim ljudima da se ne bi trebali baviti sobom. Nabrajaju tuđe grijehe da ne bi trebali pogledati svoje grijehe. Tako je razmišljao i farizej iz današnjeg evanđeoskog odlomka.
Problem onih koji se bave drugima, a ne sobom produbljuje se kada dođu u fazu da počnu etiketirati druge ljude. Čine to da bi njih ponizili, ali i da bi istodobno postali veći u svojim očima i mišljenju drugih ljudi.
Isus postupa potpuno drugačije. Ne obazire se na nečija djela, a još manje na etikete koje lijepe drugi ljudi, nego gleda što je u srcu čovjekovu. Isus procjenjuje iskrenost i ljubav.
Upravo to je potrebno da bismo i mi postajali bolji ljudi. Iskreno promisliti sebe i iskreno se pokajati te se u ljubavi vratiti Bogu i čovjeku.
Oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo
Isusu ne trebaju slatkorječive fraze, niti olaka obećanja. Isus promatra i prepoznaje naše srce. A srce svoju ljubav nužno pokazuje. Ne parolama, nego ljubavlju. Ne frazama, nego djelima.
Zato se vjera prepoznaje po plodovima. Ali i obraćenje se prepoznaje po plodovima. Obraćenje koje nije plodonosno nije potpuno i iskreno obraćenje.
Koliko god grijeh bio tragičan za čovjeka jer ga razosobljuje i miče od smisla postojanja, toliko može biti milosni trenutak da se shvati veličina Božja i ljepota njegove ljubavi. Oni koje zarobi tama bolje razumiju ljepotu svjetlosti. One koje sputa zlo bolje razumiju vrijednost dobra.
Zato nas Isus potiče da se molimo za one kojima je potrebno obraćenje, a ne da ih odbacujemo ili smatramo manje vrijednima.
N. K.