Prvo čitanje: Zah 12,10-11;13,1
Drugo čitanje: Gal 3,26-29
Evanđelje: Lk 9,18-24
Zborna molitva
Daj, Gospodine, da ti uvijek služimo sa strahopoštovanjem i ljubavlju.
Ti nikada ne kratiš svoga vodstva vjernima koje si utemeljio u svojoj ljubavi.
Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, primi žrtvu pomirenja i hvale:
po njoj nas očisti od grijeha da ti se svidi
ljubav naših duša. Po Kristu.
Popričesna molitva
Gospodine, pričest svetog tijela i predragocjene krvi obnavlja nam božanski život.
Molimo te da svako slavljenje otajstva učvrsti jamstvo našeg spasenja. Po Kristu.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
SPASITI ŽIVOT
Židovi su u svojoj molitvi zahvaljivali Bogu što nisu pogani, robovi ili žene. Zahvaljivali su Bogu što su židovi, slobodni i muškarci. Kada sv. Pavao u današnjem drugom čitanju piše da u Kristu nema više razlike između židova i poganina, robova i slobodnjaka ili muškaraca i žena, ne misli na nijekanje stvarnih razlika koje među ljudima postoje, nego na drugačiji pogled na svijet. Pogled u kojem čovjek više nije središte prosudbe, nego svijet promatra iz Kristove perspektive.
A vi, što vi kažete, tko sam ja?
Ta promjena perspektive, ta novost koju nam je Krist donio, pokazuje se kroz dva aspekta o kojima govori današnji evanđeoski odlomak.
Prvi je zauzimanje stava prema Kristu. Nemoguće je živjeti, a da ne zauzmemo određeni stav i ne uspostavimo odnos prema Kristu. Upravo odnos prema Kristu daje smisao životu. Drugim riječima, onakvi smo kakav nam je odnos prema Kristu.
Kad odgovorimo na ključno pitanje: Tko je za mene Isus?, ovisno o tom odgovoru možemo prijeći na ono o čemu govori evanđeoski odlomak u svom nastavku.
Hoće li tko za mnom
Na odnosu prema Isusu temeljimo svoje ponašanje. Život nam je jedinstvena prigoda i pozvani smo iskoristiti je na najbolji mogući način.
Postoje ljudi koji se grčevito bore da bi svojim silama osigurali egzistenciju. I svoj život troše na održanje nečega što je unaprijed predviđeno za propast, a pritom zanemaruju neprolaznu i nepropadljivu dušu. Krist nas poziva da ne nasjednemo na laži da je potrebno osigurati sve materijalne stvari. Potrebnije je, brinući se i trudeći se oko materijalnog, paziti da spasimo dušu svoju i da pomognemo drugima u njihovom spasenju.
Zato se valja moliti Bogu da nam prosvijetli pameti i srca da znamo prepoznati cilj prema kojemu idemo u životu te da živimo tako da možemo što kvalitetnije stići do tog cilja.
Kada nam cilj i smisao života bude Bog i zajedništvo s njime, onda ćemo biti spremni svakodnevno umirati sebi i rađati se za krista. Odbacivati svoj pogled na svijet i sebe kao središte svijeta i prihvaćati Krista kao središte i smisao te ga nasljedovati u svakodnevnom životu. I živjeti opredijeljeno novost kršćanstva što se ponajprije očituje u ljubavi prema svakom čovjeku.
N. K.