Prvo čitanje: Mudr 11,22-12,2
Drugo čitanje: 2 Sol 1,11-2,2
Evanđelje: Lk 19,1-10
Zborna molitva
Svemogući, milosrdni Bože, tvoja je milost
da ti dostojno i uzorno služimo.
Daj da bez zapreke težimo za obećanim dobrima.
Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, nek ova žrtva u tvojim očima bude čista,
a nama plemenit dar tvoga milosrđa.
Po Kristu.
Popričesna molitva
Gospodine, nahranio si nas nebeskim otajstvom.
Molimo te, nek djeluje u nama sve snažnije
i pripravi nas na dar što ga obećava. Po Kristu.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
OBRAĆENJE
Današnja biblijska čitanja nam progovaraju o grijehu i obraćenju.
Koriš ih i opominješ za grijehe njihove
Grijeh nije, kao što se prečesto misli, formalno kršenje neke norme. Kršćanstvo se ne temelji na zakonima, nego na ljubavi pa stoga ni grijeh nije kršenje zakona, nego povreda ljubavi.
Grijeh je uvijek oholost i neposluh. Grijeh je stav po kojemu ne želimo slušati Božju volju, nego sami određujemo načela djelovanja i što je dobro, a što zlo. Iz toga stava potom proizlaze grešne misli, riječi i djela.
Upravo zato je svaki poziv na obraćenje poziv na promjenu srca, a iz obraćena srca će i ponašanje biti drugačije.
Danas je došlo spasenje ovoj kući
Događaj obraćenja Zakeja, što je opisan u današnjem evanđeoskom odlomku, upravo nam to svjedoči. Obraćenje je stav srca. Obraćenje je promjena pogleda na život i promjena svoga ponašanja. Ne može netko tvrditi da je upoznao Isusa i da ga slijedi ako se to na njegovim djelima ne vidi. Vjera je ljubavlju djelotvorna. Obraćenje je ljubavlju djelotvorno.
Blizina s Isusom je Zakeja potakla na obraćenje. Zato je nužno redovito biti s Isusom. U svakodnevnoj molitvi i čitanju Svetoga Pisma, a posebno u sakramentalnom zajedništvu na Euharistijskom slavlju.
I grijeh i obraćenje nisu nikada stvar samo one osobe koja griješi ili se obraća. Uvijek postoji i društvena dimenzija. Svojim grijesima i svojim obraćenjem utječemo na druge, dajemo im primjer, ali ujedno za njih postajemo sablazan ili poticaj, prokletstvo ili blagoslov. Zato je nužno razmišljati i o tim dimenzijama svoga života i svojih postupaka.
Da Bog dovede do punine svako nastojanje oko dobra
Obraćenje nije čin što se jednom dogodi pa ga možemo smatrati završenim zauvijek. Obraćenje je proces koji svatko od nas svakodnevno treba živjeti.
Potrebno je ponajprije vjerovati, vjerom prihvaćati Boga i njegovu volju te vjerom promatrati sebe, svijet u kojemu živimo i svoje poslanje u svijetu. Potom je nužno neprestano se utjecati molitvom Bogu za pomoć.
Najizvrsnija molitva u tom smislu je sakrament ispovijedi u kojemu nas Bog očinski prihvaća i milosno snaži da nastavimo na putu obraćenja. Stoga je nužno što češće pristupati ispovijedi i doživljavati je kao molitvu.
N. K.