Prvo čitanje: Iz 42, 1-4.6-7
Drugo čitanje: Dj 190, 34-38
Evanđelje: Mt 3, 13-17
Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, kod krštenja u Jordanu Duh Sveti
je sišao na Isusa Krista, a ti si ga svečano proglasio svojim
ljubljenim Sinom. I nas si iz vode i Duha Svetoga nanovo rodio
za svoju djecu: daj da vazda ostanemo u tvojoj ljubavi.
Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, danas slavimo dan kad si Isusa
objavio kao svoga ljubljenoga Sina.
Primi naše darove i daj da postanu Kristova žrtva,
kojom si oprao grijehe svega svijeta. Po Kristu.
Popričesna molitva
Gospodine, nahranio si nas svetim darom.
Molimo te da vjerno slušamo tvoga Jedinorođenca
te se zovemo i budemo tvoji sinovi i kćeri.
Po Kristu.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
PROŠAO JE ZEMLJOM
Prva objava o Spasitelju se dogodila u Nazaretu kada je Božji glasnik zamolio Mariju da bude Isusova majka. Došašće ne simbolizira samo naraštaje koji su iščekivali Mesiju, nego i devet mjeseci trudnoće.
Bog se potom objavio ljudima rođenjem u Betlehemu. Bogu dolaze oni koji su spremni maknuti se od onoga što imaju i uputiti se u neizvjesnost. Boga susreću pastiri koji se miču od svojih stada. Boga susreću mudraci koji su spremni maknuti se od svojih domova. Ali, ne susreće ga kralj Herod koji ostaje u dvorcu i šalje namjesto sebe najprije došljake s Istoka, a potom i vojnike.
Isus se prikazanjem u Hramu objavljuje kao onaj koji će biti Hram i koji će prinijeti jedincatu osloboditeljsku žrtvu.
Dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu
Konačna objava kojom Isus završava predstavljanje ljudima i započinje spasiteljsko djelo je događaj na Jordanu. Isus se poistovjećuje s ljudima i u onome u čemu nam nije sličan. Poistovjećuje se s nama i u našoj grešnosti pa pristupa u red onih koji primaju obredno pranje obraćenja i pokore.
Dakako da Isusu nije potrebno krštenje. Ni u sakramentalnom smislu, a niti krštenje koje je dijelio Ivan. Radi se o Isusovom potpunom poistovjećivanju sa čovjekom. O njegovoj želji da nam u svemu bude jednak. Premda nije grešnik, prihvaća našu grešnost.
Ovo je Sin moj Ljubljeni
Jordan je događaj koji spaja. Ne samo dvije obale i dva svijeta, nego i dvije etape Isusova života. Onu skrivenu i onu javnu.
I već na Jordanu, u poniženju krštenja, naviješteno je poniženje križa za onoga koji je došao na svijet poniženjem rođenja u štali. Zato u događaju na Jordanu nema ništa trijumfalnoga ni slavnoga. Božji glas koji se pojavljuje samo svjedoči o intenzitetu Božje ljubavi prema čovjeku koja se očituje u poniženju Sina i darovanosti Duha.
Bog nije pristran
A Duh Sveti se dariva svakome čovjeku koji ga želi prihvatiti. To nam svjedoči Petar u govoru prije krštenja prvih nežidova. Bog nije pristran. Bog ne dijeli ljude. Bog ljude voli.
Po krštenju je Isus postao dionik naše grešnosti, a mi po sakramentu krsta postajemo baštinici njegove svetosti i dionici Isusova poslanja. A poslanje se sastoji u nastavljanju Kristova djela. I mi smo pozvani, poput Krista, proći zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima je ovladao đavao.
Pozvani smo i poslani smo spasenje koje nam je Isus osigurao darovati ovom naraštaju, prostoru i vremenu u kojemu živimo.
N. K.