Prvo čitanje: Iz 49, 3.5-6
Drugo čitanje: 1Kor 1, 1-3
Evanđelje: Iv 1, 29-34
Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, u tvojoj su ruci i svemirska prostranstva i srca ljudi:
usliši molitve svoga naroda i udijeli mir našem vremenu.
Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, daj da ovim otajstvima pristupamo s doličnim poštovanjem.
Kad god se slavi spomen Kristove žrtve, vrši se u nama djelo otkupljenja.
Po Kristu.
Popričesna molitva
Udijeli nam, Gospodine, Duha svoje ljubavi.
Nahranio si nas jednim kruhom s neba,
daj da tvojom milošću živimo u bratskoj slozi.
Po Kristu.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
DO NAKRAJ ZEMLJE
Događaj na Jordanu o kojemu smo prošle nedjelje razmišljali, vraća nam se i u današnjem evanđeoskom odlomku. Na početku običnog vremena kroz godinu sasvim zgusnuto se očituje spoj Staroga i Novoga Saveza.
Jaganjac Božji
Uspoređivanje Isusa s Jaganjcem Božjim jasno asocira na izlazak Izabranoga Naroda iz egipatskoga ropstva i pashalnu večeru. Kao što je jedan mali narod spašen od pokolja znakom janjeće krvi, tako će cjelokupno čovječanstvo i sve stvoreno biti otkupljeno i obnovljeno krvlju Kristovom. Ivan najavljuje Isusa kao obećanog i čekanog Mesiju.
Time on završava svoj posao. Prepoznao je Božji znak i pokazao onoga kojemu je pripravljao put. Iščekivanje Staroga Saveza je ispunjeno.
Premalo je da mi budeš sluga
Isključivost Staroga Saveza razbija se već u navještaju proroka Izaije. Izaija nadahnuto upozorava na onoga koji će doći donoseći spasenje svakom čovjeku bez obzira na podrijetlo. Svim ljudima, na cijelom svijetu, Krist će donijeti spasenje.
Oni koji su se ljubomorno držali svog malog naroda i svoje male zemljice ustupaju mjesto apostolima koji Evanđelje naviještaju svakom čovjeku i na bilo kojem mjestu.
Prijelaz iz Staroga u Novi Savez dogodio se razbijanjem granica koje su ljudi postavili Bogu. Bog postaje jedan od nas, ali ne želi živjeti i spašavati na način na koji ljudi to očekuju.
Taj šok drugačijega i nepredvidivoga Boga doživljavamo i mi danas.
I mi živimo u mentalitetu u kojemu ljudi itekako misle da znaju što bi Bog trebao činiti, kako se ponašati i za koga se opredjeljivati. A pritom se zaboravlja da je Bog slobodan u ljubavi prema svakom čovjeku i neovisan od našeg mišljenja o tom istom čovjeku.
Posao prihvaćanja Jaganjca Božjega još nije dovršen. Svatko u svom srcu treba odbaciti svoju viziju Boga i prihvatiti Boga kakav doista jest. A to je težak posao. Jer se odjednom korisni Bog, kojega možemo za svoje potrebe upotrebljavati kako nam odgovara, pokazuje kao zahtjevni Bog, koji nas potiče da promijenimo srce, misli i ponašanje.
Prestaje biti Bog iz vitrina i izloga, kojega po potrebi izvlačimo da bismo paradirali s njime, i postaje Bog koji nas želi izvući iz naše ukalupljenosti kako bi s nama promijenio svijet na bolje.
Vrijeme koje je pred nama valja iskoristiti za promjenu stava. Za prihvaćanje pravoga Boga i zadaće koju nam je Bog povjerio i za koju nas sakramentalnom milošću osposobljava. Jer ne želi da mu budemo sluge, nego želi da budemo svjetlost svijeta.
N. K.