Prvo čitanje: Sef 2,3;3,12-13
Drugo čitanje: 1Kor 1,26-31
Evanđelje: Mt 5,1-12a
Zborna molitva
Gospodine, Bože naš, tvoja Crkva počinje svetu službu:
daj da te štujemo svom dušom te u tvom Duhu ljubimo
i prihvaćamo sve ljude.
Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, donosimo na oltar darove u znak svoga služenja
i predanja: primi ih i pretvori u otajstvo našeg otkupljenja.
Po Kristu.
Popričesna molitva
Gospodine, ova pričest obnovila je u nama božanski život.
Molimo da po tom sredstvu spasenja neprestano rastemo u vjeri.
Po Kristu.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
BLAGO PROGONJENIMA
Biti kršćanin znači temeljno se opredijeliti za Boga koji je ljubav. Za Boga koji od nas traži da budemo činitelji dobra i svjedoci istine. A ljubav, dobro i istina su oduvijek bili šarmantan dodatak romantičnim pripovijedanjima, ali u stvarnosti nikada nisu bili na cijeni. Učinkovito su ih zatirali oni koji su radi osobnoga interesa raspirivali mržnju, koji su na zlu profitirali i kojima je ugled rastao na laži. Takvi su oduvijek progonili i kršćane – sljedbenike ljubavi, činitelje dobra i svjedoke istine.
Dokle god ima grijeha bit će i progona. Ako ne fizičke likvidacije, a ono medijskoga linča, političkih prozivki i mudrijaških obračuna. Ako kršćani nisu progonjeni to se događa radi jednoga od dva moguća razloga. Ili su svi ljudi prihvatili Radosnu vijest Isusa koji je Krist pa više nema grijeha ni zla ili kršćani nisu autentični pa ne predstavljaju problem za one koji čine zlo griješeći.
Crkva je autentična dok je progonjena. To ne znači da su kršćani bolesnici koji žele da ih ljudi mrze i progone. Kršćani su ljudi koji žive svoje temeljno opredjeljenje za Boga Isusa Krista bez obzira na posljedice. Kršćani ne smatraju da je svako progonstvo blagoslov, ali vjeruju Isusovim riječima da je blagoslov ako smo progonjeni radi svoje pravednosti.
Sve češće čujemo kako se na svim stranama kršćani kleveću, obespravljuju, napadaju pa čak i ubijaju. I u Hrvatskoj imamo medijski progon kršćana. Izgleda nam ponekad kao da se približilo vrijeme ponovnoga Kristovog dolaska.
Ipak, koliko god nam bilo teško trpjeti progone, znamo da su oni vaga na kojoj se mjeri naša opredijeljenost za Krista.
Jednako tako smo u prilici da razbistrimo pojmove i da razlučimo bitno od nebitnoga. I da dobro pazimo da, skrivajući se iza Božjeg imena, ne činimo nešto što doista zaslužuje javnu osudu. Nije svaki napad na kršćane sam po sebi potaknut mržnjom prema Bogu. Ponekad smo mi kršćani svojim životom zaklonili Božje lice i nametnuli svoju volju.
Upravo zato su progoni blagoslov. Jer nas čiste i snaže. Zato će, oni koji ustraju, nakon progona svjedočiti još čišće i još jače svoju vjeru. A ta čistoća i snaga će privući i druge ljude da se opredijele za Krista i Evanđelje na način kako ih naviješta katolička crkva.
N. K.