Prvo čitanje: Iz 58, 7-10
Drugo čitanje: 1Kor 2, 1-5
Evanđelje: Mt 5, 13-16
Zborna molitva
Gospodine, tvoja nam je milost jedina nada, a tvoja zaštita
jedina sigurnost. Molimo te: snaži svoju obitelj
neprestanim dobročinstvima. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, ti nam jelo i piće daješ za održanje vremenitoga života.
Molimo te da nam postanu i otajstvo vječnoga spasenja. Po Kristu.
Popričesna molitva
Bože, htio si da jedemo od jednoga kruha i pijemo iz jedne čaše.
Daj da životom budemo jedno u Kristu i u radosti plodni
za spasenje svijeta. Po Kristu.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
VJERA BEZ DJELA JE MRTVA
Premda se riječi, koje su uzete iz Jakovljeve poslanice i stavljene u naslov, ne čitaju ove nedjelje, cjelokupna poruka današnjih biblijskih čitanja dade se izreći tim riječima. Kršćanstvo nije samospasenjska razbribriga, nego zauzeto djelovanje u uprisutnjenju civilizacije ljubavi.
Solidarnost
Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe, jesu radost i nada, žalost i tjeskoba i Kristovih učenika te nema ničega uistinu ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu. Tim riječima su oci II. vatikanskog sabora, na početku Pastoralne konstitucije – Crkva u suvremenom svijetu, potakli kršćane na solidarnost.
Kršćanska solidarnost nije nekakva prolazna sućut, nego opredijeljeno i aktivno djelovanje u korist čovjeka u nevolji.
Solidarnost može biti individualna, ali i organizirana. Individualna solidarnost je konkretno pomaganje u konkretnoj situaciji u kojem sudjeluje pojedinac ili skupina ljudi. Dakako da je ta solidarnost učinkovita i potrebna, no puno učinkovitija i potrebnija je organizirana solidarnost.
Ona uspostavlja modele i metode pomaganja svim ljudima koji se nađu u sličnim životnim mukama. No, jednako tako, organizirana solidarnost nastoji da se u javnom i političkom djelovanju stvori sustav u kojemu će biti što manje nepravdi, a što više ljubavi.
Sol, grad i svjetlo
Vjera nije privatna stvar, nego ima posljedice u svim segmentima čovjekova života. Stoga je nepravda i nasilje ako se od kršćana zahtijeva da se u društvenom ili političkom djelovanju odreknu svoje vjerske opredijeljenosti.
Napokon trebamo stvoriti mentalitet nenametljivoga ponosa koji će nam posvijestiti istinu o bogastvu koje nam je Bog darovao i koje po nama želi dati svim ljudima.
Nemamo pravo sakriti od drugih ljudi svjetlo koje Bog po sakramentalnom životu razgara u nama,. Dužni smo biti svjedoci. Dužni smo biti putokaz. Dužni smo biti začin ovoga svijeta.
Dužni smo djelovati u svijetu surađujući s Duhom Božjim jer se naše djelovanje ne smije temeljiti na mudrosti ljudskoj, nego na snazi Božjoj.
N. K.