Prvo čitanje: Post 12, 1-4a
Drugo čitanje: 2Tim 1, 8b-10
Evanđelje: Mt 17,1-9
Zborna molitva
Bože, ti nam zapovijedaš da slušamo tvoga ljubljenog Sina.
Krijepi nas svojom riječi i čisti nam pogled duha,
da se radujemo s gledanja tvoje slave.
Po Gospodinu.
Darovna molitva
Molimo te, Gospodine, da ova žrtva izbriše naše krivice,
te nam dušu i tijelo posveti za slavlje vazmenih blagdana.
Po Kristu.
Popričesna molitva
Gospodine, primili smo otajstva proslave tvoga Sina.
Primi našu hvalu što nam već na zemlji daješ dijela s nebesnicima.
Po Kristu.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
SLUŠAJTE GA!
Abraham je praotac naše vjere. On je onaj s kojim je Bog uspostavio prvi savez. A Abrahamova vjera se očituje upravo u potpunom predanju Bogu i prihvaćanju njegove volje čak i onda kad nam je neshvatljiva.
Dobro nam je ovdje biti
Milina koju su izabrani učenici osjetili u događaju preobraženja potakla je Petra da izjavi kako im je dobro na tom mjestu i kako bi željeli zauvijek ostati. Naši zajednički susreti, poglavito u Euharistiji, trebali bi u nama proizvesti sličan osjećaj. Osjećaj, spokoja, zadovoljstva i ugode boravka u društvu braće i sestara. Zajednica koja se ljubi, prihvaća i pomaže proizvodi takav učinak. Zajednica koja otvorena srca pristupa Bogu i čovjeku stvara taj osjećaj.
Zato je prva naša zadaća, koja proistječe iz današnjeg evanđeoskog odlomka, poziv na stvaranje zajednica u kojima je dobro biti. Zajednica u koje se rado dolazi i još radije ostaje.
Nameće se pitanje koliko u našim zajednicama ima tradicije i običaja, a koliko ima opredijeljenoga srca. Koliko se okupljamo po inerciji ili iz obveze, a koliko iz želje i istinske vjere. No, bez obzira na motiv, svi smo pozvani stvoriti ozračje prihvaćenosti, vjere, molitve i djelotvorne ljubavi. Da i oni koji nisu došli iz najprihvatljivijih razloga, ostanu zbog ljubavi koja se u zajednici osjeti.
Idi u zemlju koju ću ti pokazati
Ipak, ma koliko nastojali da nam bude dobro i izgrađujuće u našim zajednicama i na našim susretima, Crkva nije skupina ljudi koji se žele zatvoriti pod samodostatno stakleno zvono. Znamo da smo pozvani donijeti Radosnu vijest svakom čovjeku. Znamo da smo pozvani propovijedati i svjedočiti ljubav. Znamo da smo pozvani otići s mjesta na kojemu je dobro biti u zemlju koju će nam Bog pokazati.
Zato svaka sveta Misa i završava poslanjem. Pozivom da idemo i da onim što je nas obogatilo mi, nadahnuti Duhom Svetim, svijet obogaćujemo.
Kršćanstvo nije oaza u koju ćemo se zaklanjati od protivština i nerazumjevanja. Crkva nije spokoj u polutami i odmak od ludila. Valja nam se nadahnjivati na Kristu, na Zakonu, kojega simbolizira Mojsije, i prorocima, koje simbolizira Ilija, kako bismo u svijetu u koji nas je Bog postavio i u zemlji koju nam je Bog pokazao bili istinski slušatelji i poslužitelji Božje riječi i Božje ljubavi.
N. K.