Prvo čitanje: 1 Kr 19,9a.11-13
Drugo čitanje: Rim 9,1-5
Evanđelje: Mt 14,22-33
Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, smijemo te zvati svojim Ocem.
Daj da nam u srcu poraste duh sinovstva
te uđemo u obećanu baštinu. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti darove koje si nam ti udijelio.
Molimo te, primi ih iz ruku svoje Crkve i snagom Duha
pretvori u otajstvo spasenja. Po Kristu.
Popričesna molitva
Gospodine, pričestili smo se tijelom i krvlju tvoga Sina.
Ta pričest neka nas spasi i utvrdi u svjetlu tvoje istine.
Po Kristu.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
HODEĆI PO MORU
Ako vjerujemo da je Bog gospodar i stvoritelj prirode i prirodnih zakona, onda možemo prihvatiti činjenicu odstupanja od tih zakona i mogućnost da je Isus hodao po vodi, o čemu nas izvještava današnji evanđeoski odlomak. No, mi ćemo svoje razmišljanje proširiti i na događaje koje zaokružuju ovaj središnji.
Isus prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko
Čudesan događaj umnažanja kruha i hranjenja pet tisuća muškaraca, osim žena i djece, mogao je u učenicima pobuditi ponos i želju da, poput mnoštva koje je nahranjeno, zakralje Isusa, a oni postanu njegovi pomoćnici u tom kraljevstvu. Ushit koji je u njima nastao Isus silom guši. I šalje ih na drugu stranu jezera.
Isus ne želi da se pravimo važni i vrjedniji zato jer smo u svom životu doživjeli Božje milosrđe. Stoga je prva poruka današnjeg evanđeoskog odlomka pouka o poniznosti i skromnosti.
Bijaše protivan vjetar
Ne samo da su ušli u lađu i morali otići na drugi kraj jezera, nego su imali protivan vjetar. Koliko im je taj vjetar zadavao muke pokazuje činjenica da su, od predvečerja kad su isplovili pa do svitanja kad je Isus došao do njih, prešli tek pola jezera, odnosno svega oko šest kilometara.
Ne samo da ih je Isus prizemljio, nego im je dao muku da se ne bi slučajno uzoholili.
Uziđe na goru da se pomoli
I Isus je sebe odgajao. Molitvom u samoći. Time nam je pokazao da je zahvalna molitva Bogu najispravnije što čovjek može učiniti nakon dobro obavljena posla.
Prava kršćanska molitva je uvijek molitva slavljenja i zahvaljivanja. Zato bismo se trebali što više vježbati upravo u takvoj molitvi, ne inzistirajući neprestano na molitvi prošnje.
Dođe on k njima hodeći po moru
Nameće se pitanje zašto je Isus išao po moru kad se mogao jednostavno stvoriti u lađi s učenicima ili ih dočekati na drugoj obali. Time nam Isus pokazuje važnost materijalnoga svijeta. Bog nas može spasiti i bez nas, ali ne želi to. Mogao nas je spasiti i bez utjelovljenja, ali koristi prirodu da bi nam pokazao kako i mi po prirodi možemo postati dionici spasenja. Samo ako vjerujemo. I samo dok vjerujemo.
No i onda kada, poput Petra, zbog sumnje počnemo tonuti, Isus nas prihvaća i pomaže nam da se spasimo.
Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar
Protivan vjetar, što ih je ometao i usporavao u kretanju, prestao je onog časa kad su ponovno bili zajedno s Kristom. Zajedništvo s Kristom i nama omogućava uspjeh. Ali ne uspjeh kojemu će prethoditi dokono izležavanje, nego uspjeh nakon napornog posla i opredijeljene vjere.
Zajedništvo s Kristom nije bezbrižan život sa sretnim završetkom, nego sigurnost da smo na pravom putu, bez obzira na sve protivštine koje nas na putu čekaju. Ako ih se ne bojimo i ne odustajemo zbog njih, onda one utihnu pred nama, nevažne kakve doista i jesu kad smo s Kristom.
N. K.