Prvo čitanje: Iz 56,1.6-7
Drugo čitanje: Rim 11,13-15.29-32
Evanđelje: Mt 15,21-28
Zborna molitva
Bože, onima koji te ljube pripravio si nevidljiva dobra.
Daj nam smisao za pravu ljubav, da tebe u svemu i nadasve volimo
te postignemo tvoja obećanja, koja nadilaze svaku želju.
Po Gospodinu.
Darovna molitva
Primi, Gospodine, ove prinose kojima se ostvaruje
otajstvena razmjena naših i tvojih darova.
Mi tebi donosimo što si nam dao,
a ti nam u svom daru podaj sama sebe. Po Kristu.
Popričesna molitva
Gospodine, ovom pričešću dao si nam dioništvo
u svome Sinu Isusu Kristu. Molimo te, da nas
sveta otajstva pre-obraze na njegovu sliku
te se pridružimo njegovoj proslavi u nebu. Po Kristu.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
SPASENJE POGANA
U današnje vrijeme zaprepašteni smo neizrecivim zločinima i progonima kršćana, ali i drugih vjerskih i etičkih manjina u nekim zemljama. Svjedoci smo i mentaliteta javne mržnje prema katolicima koja se očituje i u medijskim napadima na Crkvu. Mrzitelji Boga i čovjeka ne biraju načine kako bi što više klevetali i vrijeđali katolike. Zbog vlastite isključivosti i monopola nad medijskim prostorom, pa i onim koji je formalno javan, stvara se dojam da je to prevladavajuće mišljenje i da je ispravno.
Osim nastojanja da istina izađe na vidjelo i da se razotkriju namisli srdaca, nama koji u Krista vjerujemo i koji smo izloženi progonu i diskriminaciji, ne preostaje ništa drugo, nego činiti ono što je zapisano u Evanđelju. S jedne strane se radovati zbog progona i nepravdi koje podnosimo jer su one najbolji dokaz da smo na pravom putu služenja Bogu i čovjeku, a s druge strane nam valja moliti za naše progonitelje i mrzitelje.Dakako da je to teško, ali po tome se prepoznaje naše kršćanstvo. Inače smo još uvijek u mentalitetu Staroga Saveza u kojemu su, oni koji su bili drugačiji, smatrani psima koje treba prezirati.
Slučaj usporedbe poganke i njenog djeteta s psima imamo i u današnjem evanđeoskom odlomku koji nam, zbog prvih Isusovih riječi upućenih ženi Kanaanki, može zvučati skandalozno i sablažnjujuće. No, ako se vratimo u ondašnji mentalitet, nema u tim riječima ništa neuobičajeno, jer su na takav način Židovi doživljavali sve strance i pogane.
Razgovorom koji je uslijedio između Kanaanke i Isusa, shvaćamo da kategorije stranca i poganina nemaju nikakve veze s podrijetlom ili deklariranom vjerskom (ne)pripadnošću. Radi se o kategorijama srca i odnosa prema Bogu i čovjeku.
Za vjeru je nebitno podrijetlo. Za vjeru je nebitan dotadašnji stav. Bitna je otvorenost srca i promijenjeni način života u odnosu prema Bogu i bližnjemu. Žena Kanaanka je pokazala da je veći vjernik od onih koji su Isusa odbacili premda su bili članovi Izabranoga naroda. Pokazala je da joj je ljubav veća od onih koji su bili ritualno besprijekorni. Pokazala je da joj je nada veća od onih koji su svakodnevno sitničavo izvršavali zakone i propise.
Upravo nam Kanaanka daje razlog da i dalje molimo za one koji nas danas mrze i progone u Hrvatskoj. Da i dalje molimo za obraćenje njihova srca i spoznavanje istine. Jer se pokazuje da oni koji su mrzili itekako mogu ljubiti i životom posvjedočiti ljubav.
No, molitva za pogane i mrzitelje ne znači prihvaćanje poganstva i mržnje. Molitva za ateiste ne znači prihvaćanje ateizma. Nikada i nipošto ne možemo reći da je dobro ono što je po sebi loše i nama neprihvatljivo. Valja jasno razlikovati poganstvo od poganina, mržnju od mrzitelja i ateizam od ateista. Svjetonazor i stil života odbacujemo, a čovjeka s ljubavlju i u molitvi prihvaćamo.
Činjenica je ipak da je Kanaanka, u trenutku kad je prišla Isusu i s vjerom ga zamolila za pomoć, zapravo prestala biti poganka i postala ona koja u Krista vjeruje. Zato valja imati na pameti da je moguće spasenje jedino po Kristu. Izvan Krista nema spasenja.
Stoga nikada nećemo moći prihvatiti poganstvo, mržnju ili ateizam, ali ćemo uvijek i svugdje s ljubavlju susretati one koji nas mrze i progone kao što se nikada nećemo umoriti moliti za njih i njihovo obraćenje.
N. K.