ODGOJ ZA NOVU ČOVJEČNOST

    26. nedjelja kroz godinu, 29.09.2019.g.

    Prvo čitanje: Am 6, 1a.4-7

    Drugo čitanje: 1Tim 6, 11-16

    Evanđelje: Lk 16, 19-31

    Zborna molitva

    Bože, ti svoju svemoć očituješ najviše praštanjem i milosrđem.
    Budi nam uvijek milostiv da težimo za obećanim dobrima
    i uđemo u vječno zajedništvo s tobom. Po Gospodinu.

    Darovna molitva

    Milosrdni Bože, nek ti ovaj naš prinos bude drag
    da nam otvori izvor svakog blagoslova. Po Kristu.

    Popričesna molitva

    Bože, ovim otajstvom naviještamo smrt Gospodnju.
    Obnovi nam duh i tijelo da spremno prihvatimo trpljenje s Kristom
    te budemo njegovi suba­štinici u slavi. Koji živi.

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    ODGOJ ZA NOVU ČOVJEČNOST

                   Današnja Gospodinova prispodoba (Lk 16, 19-31) o siromahu Lazaru i bogatašu koji nije mario za njega vrlo je upečatljiva, te i u naše vrijeme potiče svakoga na preispitivanje savjesti kao što je bila poticajna u vrijeme kad ju je Gospodin ispričao. Doista, Isus je svojim slušateljima htio skrenuti pozornost na drukčiji pristup i zauzetiji odnos prema ljudima oko sebe, nego je postojao do tada. U takvom duhu vidimo da Isus onda predstavlja i bogataša koji ima na raspolaganju mnoga zemaljska dobra, te je uredno iza zatvorenih vrata uživao u njima i gostio se, ne mareći što neki siromah leži u čirevima pred njegovim vratima. Sebe je smatrao usrećenim takvim načinom života, a siromaha unesrećenim i odgovornim za svoje bijedno stanje.

                   No Isus ovom prispodobom kritizira takav pristup pojedinaca koji ne mare za svoga brata ispred vrata, nego pred njim uredno žive svoj život kao privatan, ne osjećajući ni potrebu ni dužnost učiniti nešto za druge ljude. Za Isusa je doista žalostan takav pristup drugima u kojem su zatvorena ne samo vrata doma, nego i vrata srca, jer nas stav poput onoga koji zauzima bogataš ne izgrađuje i ne obogaćuje. Onaj tko čini dobro siromahu i potrebnomu nikad se svojim činom ne osiromaši, već, naprotiv, obogati do onih krajnjih razmjera da stječe istinski život djelima milosrđa. Onaj tko ne osjeti i ne uoči pored sebe ljude potrebne naše pomoći i dobrote, proživi svoj život u duhovnoj sljepoći, kao što je slučaj bogataša iz prispodobe, kojemu se otvaraju oči tek kad dođe pred lice i sudište Božje. Tek tada uviđa kako je neprimjereno živio, te u što je zapao, kao što tek tada vidi i Lazara u slavi Božjoj, a nije ga nikada vidio ispred svojih vrata gdje mu je bio na dohvat ruke. I kao što on nikada nije Lazaru pružio ne samo ruku, nego ni prst ni mrvicu kruha, tako kasnije nije omogućeno Lazaru da umoči vršak prsta u vodu i rashladi mu jezik.

    Tako vidimo kako nas Gospodin odgaja za novu čovječnost. Ne za onu lažnu čovječnost individualizma i sebičnosti, ne za okrnjenu čovječnost zatvorenog srca i zatvorenih vrata doma, ne za onu izobličenu čovječnost gozbi i užitaka u zemaljskim dobrima, već za onu čovječnost istinskog dobra duše koje se uvećava iskazivanjem milosrđa i činjenjem dobra. Naša čovječnost i odgovornost za druge ne smije biti takva da Bogu zahvaljujemo za ono što nam je dao, te da potom ne vodimo brigu o drugima, nego naša čovječnost mora biti takva da ostajemo trajno otvoreni braći u potrebi upravo dijeleći od svojih dobara. Štoviše, Isus hoće da izgradimo pravi osjećaj za druge na način da aktivno skrbimo o njima, te da se iz dana u dan, iz tjedna u tjedan trudimo pronaći ponekog potrebnika kojemu ćemo olakšati život i unijeti mu svjetla u tmurne dane. Doista je evanđeoski osjetiti vlastitu odgovornost za braću u potrebi, jer tada ne promatramo ljude kao smetnju na cesti ili opasnost pred vratima, a niti vlastiti život zamišljamo kao idiličnu stvarnost lišenu poteškoća i truda, već, naprotiv, učit ćemo se nositi tuđe i vlastito breme života. Odgojit ćemo se da se suočavamo s poteškoćama života, te ćemo stjecati osjećaj da smo pozvani biti kovačima tuđe sreće, jer svojom dobrotom možemo drugima olakšati život i učiniti ga sretnim. I to ne samo da se drugi osjeti sretan radi materijalnih dobara, nego prije svega radi naše dobrote.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com)

    ŽUPNI URED:

    Ljubazno molimo da župnika kontaktirate u uredovno vrijeme:

    od utorka do četvrtka od 17 do 18 sati,

    petkom od 17 do 17.30 sati,

    osobnim dolaskom ili pozivom na broj 01/3473128 te nakon sv.Misa.

    Ponedjeljkom, nedjeljom i svetkovinama župni ured ne ureduje.

     

    PRATITE NAS NA FACEBOOK-U!

     
     

     

    Copyright © Župa sv. Josipa Radnika, Zagreb-Gajnice 2009-2021. Sva prava pridržana.