Bog imenom poziva. Za Boga nismo stranci, niti puki prolaznici koje vrbuje zato jer smo slučajno naišli. Bog želi baš nas. I zove nas imenom. poput Samuela, Bog i svakoga od nas poziva imenom i po sakramentu krsta nas, milošću Duha Svetoga, čini dionicima Kristove proročke, kraljevske i svećeničke službe. Spominjanje imena koje se neprestano poglavlja i u biblijskim čitanjima i u kršćanskim slavljima svjedoči nam o dostojanstvu svakog pojedinog čovjeka i njegovoj usmjerenosti na Boga.
Današnje prvo biblijsko čitanje govori o direktnom Božjem pozivu. Drugi način na koji Bog poziva je opisan u evanđeoskom odlomku. Bog nas poziva preko drugih ljudi. Oni koji su prepoznali Boga i doživjeli Božju blizinu, neizostavno osjete potrebu podijeliti s drugima ono što im je darovano.
Božji poziv preko drugih ljudi može se dogoditi na dva načina. Ivan Preteča predstavlja one koji nas pozivaju na obraćenje Bogu i nasljedovanje Isusa koji je Krist na temelju osobne objave ili nadahnuća. Takvi ljudi ukazuju na Krista i potiču ljude da ga nasljeduju.
Apostol Andrija predstavlja one koji pozivaju na drugačiji način. Oni ne pozivaju jer su zahvaćeni osobnom objavom ili nadahnućem, nego zato jer su u svom životu susreli živoga Krista. To su oni ljudi koji imaju iskustvo osobnog susreta s Bogom. Oni se ne zaustavljaju na tumačenju, poticaju ili ukazivanju na Krista, nego dolaze do brata čovjeka i vode ga Isusu.
Vrijeme u kojemu mi živimo ne treba toliko mudre tumače Svetoga Pisma i Objave ili vrsne učitelje koji će prenositi znanje, nego svjedoke koji će komunicirati iskustvo vjere, nade i ljubavi. A svatko od nas krštenika je i pozvan i osposobljen biti svjedok. Jer ništa nije rječitije od osobnog svjedočanstva.
I u evanđeoskom odlomku se ponavlja spominjanje imena. Bog nas želi i poziva baš nas. I, ako mu se odazovemo, pruža nam novi smisao života. Pomaže nam da svijet pogledamo na drugačiji način. Bog nas mijenja, a ta promjena se simbolični prikazuje novim imenom. I doista je nemoguće susresti Boga Isusa Krista i ostati isti. Susret sa smislom čini besmislenim sve drugo osim onoga što je jedino važno i neprolazno.
Preuzeto iz Nedjeljnog liturgijskog listića varaždinske katedrale