Onaj tko je doživio obraćenje ne može niti želi šutjeti o tome. Zato se s pravom možemo pitati što nam poručuje katolička šutnja u Hrvatskoj. I koliko smo živa Crkva Bogu obraćenih ljudi.
Naš govor, bilo obiteljski, u zajednici ili javni, ma koliko bio ušutkivan i ometan, bit će učinkovit ako izlazi iz obraćenoga srca. Dokle god nastupamo kao čuvari običaja ili dobro instruirani suparnici, bit ćemo jalovi u svojim razgovorima. Ali ako budemo uvjerljivi, obraćeni svjedoci, onda će naša riječ biti prepoznata. I bit će poticaj.
Obratite se i vjerujte Evanđelju
Na to nas potiče i Isus u današnjem evanđeoskom odlomku. Potrebno je obratiti sebe. Potrebno je promijeniti način mišljenja i ljestvicu prioriteta. A proces obraćenja je naporni, svakodnevni posao. Ali posao na koji smo pozvani po sakramentu krsta. I za koji nam sakramenti daju potrebnu milost da možemo ostvariti ono što se od nas traži.
U lađi su krpali mreže
A Bog od nas traži da nakon vlastitog obraćenja postanemo svjedoci koji će i druge ljude dovoditi njemu. Bog od nas traži da postanemo graditelji novoga i boljeg svijeta. Da ne nasjedamo na laži da se moramo prilagođavati mentalitetu i metodama suvremenog čovjeka, nego da već sada stvaramo novo lice zemlje. Inače ćemo zauvijek biti zarobljeni krpanjem sto puta pokrpanih mreža koje više nisu sposobne išta uloviti.
Nova evangelizacija se sastoji u prebacivanju naglaska s forme na sadržaj. Bitno je da smo svjedoci. Bitno je da naša riječ izlazi iz obraćena srca i podučenog uma. Bitno je da želimo, poput Krista, proći zemljom čineći dobro kako bismo sve ljude doveli Ocu.
Preuzeto iz Nedjeljnog liturgijskog listića varaždinske katedrale