Dok razmišljamo o tome kako je Isus pravi čovjek, istodobno u tome iščitavamo poziv da i mi budemo ljudi u punom smislu riječi. Da nas ne mimoilaze i ne ostavljaju bešćutnima patnje tolikih ljudi. I onih blizih i onih dalekih. Drugi poticaj je poziv da budemo fizički blizu osobama kojima je pomoć potrebna. Da ih dotaknemo, zagrlimo i ohrabrimo.
"Hoću, budi čist!" I odmah nesta s njega gube i očisti se.
Isusovo božanstvo također možemo uočiti kroz dva aspekta. Prvi je od njih sigurnost u svoje poslanje i svoju moć. Drugi je učinkovito djelovanje mimo svih zakonitosti prirodnoga tijeka stvari.
Isus nas podsjeća da ne smetnemo s uma da smo posinjena djeca Božja. Da nam je dao dijela u svom božanstvu on koji je uzeo dijela u našem čovještvu. Isus nas podsjeća da postanemo svjesni blagoslova kojim smo darovani i snage Duha Svetoga koja nam je dana.
Neka stanuje nasamo
Starosavezni propis je odredio da ljudi oboljeli od gube budu izolirani i maknuti od ljudi. I koliko god je strašna bolest kojom su oboljeli, toliko je bolna i odbačenost od drugih ljudi.
Zato nam današnja biblijska čitanja dozivaju u pamet potrebu da prepoznamo one ljude koji su u našem prostoru i vremenu odbačeni i izolirani. I da njima pomognemo da po nama prepoznaju da ih Bog voli.
Svugdje oko nas postoje ljudi koji ne mogu živjeti u punini svoj život jer su etiketirani, jer im je uništen dobar glas, jer su odbačeni zbog svoga podrijetla ili socijalnoga statusa, jer su marginalizirani radi vlastite posebnosti ili različitosti. Na nama je da svakog čovjeka prihvaćamo i volimo jer ima dostojanstvo čovjeka i jer je hram Duha Svetoga.
Preuzeto iz Nedjeljnog liturgijskog listića varaždinske katedrale