Valja nam, stoga, najprije odbaciti sve predrasude. Obratiti se znači iskoračiti iz umišljene sigurnosti i krenuti u nepoznato, oslonjen na Božji poziv i njegovo vodstvo. Zavodnik nas zato najprije želi uvjeriti da je nepotrebno ili beskorisno napuštati sigurnost poznatoga. Ali mi znamo da se naprijed ide jedino novim iskoracima.
Onaj kojega se smatralo udarenim, pogođenim, poniženim i prokletim, svojim je dragovoljnim predanjem postao Spasitelj koji je naše boli uzeo na sebe i ponio naše slabosti. Umro je da bismo mi mogli živjeti.
Isus nam svojom mukom i smrću svjedoči novo shvaćanje života. Ne postoje situacije koje su blagoslov same po sebi, kao što ne postoje niti one koje su same od sebe prokletstvo. Postoje jedino situacije koje nam se daruju kao mogućnost. Mogućnost koju možemo ostvariti i biti blagoslovljeni ili mogućnost koju možemo propustiti i biti prokleti. Mogućnosti su neprestano pred nama. Na nama je da ih, surađujući s Kristovim Duhom, prepoznajemo i pretvaramo u blagoslov za sebe, bližnjega i sve stvoreno.
Križ je bio znak sramote i prokletstva. No Isusu je, odabirući ga za način svoje smrti, križ postao mogućnost spasenja svijeta. I Krist nas je, umirući na križu, spasio od grijeha i vječne smrti. Stoga se mi kršćani, sablažnjavajući Židove i šokirajući Grke, dičimo križem Kristovim. Za nas prestaje biti znak sramote, a postaje znak spasenja i beskonačne ljubavi.
Isus nas poziva da svakodnevno uzimamo svoj križ i slijedimo ga. Gledano iz ovoga kuta, radi se o poticaju da svakodnevno otkrivamo mogućnosti koje nam se nude i da slijedimo Isusa koristeći te mogućnosti, pretvarajući ih u sredstvo spasenja. Gledajući tako na život, otvara nam se potpuno nova perspektiva. Evanđeoska perspektiva. Perspektiva u kojoj nema osude ni straha. Perspektiva koju nam je omogućio Isus Nazarećanin za kojega mi vjerujemo da je Krist – Začetnik vječnoga spasenja.
Preuzeto iz Nedjeljnog liturgijskog listića varaždinske katedrale