Ipak, neuspjeh istinske proroke ne smije obeshrabriti, nego treba nastaviti sa svojom službom i biti znak koji će neprestano opominjati i pozivati na obraćenje
Trn u tijelu
Osim poteškoća što ih vjerovjesnici i kršćanski svjedoci susreću izvana, valja im se nositi i s nutarnjim mukama i dvojbama. Svaki vjernik u svom životu osjeti krize vjere, dvojbe i napast da odustane od nasljedovanja Krista. Svatko od nas u svom kršćanskom životu osjeti svoju slabost i tamu.
U takvim trenucima nas treba tješiti i krijepiti činjenica da je takvo stanje dokaz da smo na pravom putu i da ne smijemo odustati. Jer će se spasiti samo oni koji ustraju do kraja. U našoj slabosti se pokazuje koliko smo zapravo jaki. I koliko smo potrebni Božje pomoći i njegove jakosti.
Čudio se njihovoj nevjeri
I Isus je doživio neuspjeh u svom zavičaju. I to zato jer njegovi sumještani nisu mogli odbaciti svoje predrasude i pristupiti mu otvorena srca.
Mi smo pak pozvani svakodnevno Bogu otvarati svoje srce i dopuštati mu da nas odgaja za sebe. I ne odustajati niti u danima upitnosti, niti u mukama slabosti vjere, niti pod uvredama koje se sve više gomilaju protiv nas, niti u poteškoćama što nas ometaju u mirnom životu u skladu s Evanđeljem, niti u progonstvima koja nikada nisu prestala, a niti u tjeskobama što nas mogu zahvatiti promatrajući svijet oko sebe samo ljudskim očima.
Preuzeto iz Nedjeljnog liturgijskog listića varaždinske katedrale