Ponajprije se radi o dvoje njih. O muškarcu i ženi. Kršćanstvo ne stvara mentalitet u kojemu netko nekoga treba osvajati, nego govori o jednakopravnosti muškarca i žene. Stvoritelj je, od samog početka, stvorio jednog muškarca i jednu ženu. Stvorio je dvije jednakovrijedne osobe. Ne osvajača i zavodnicu, nego dvije osobe.
Zato je kvalitetan odnos muškarca i žene moguće ostvariti jedino ako su oboje – potpune i izgrađene osobe. Prva faza ljubavi muškarca i žene je ljubav prema sebi i izgradnja sebe. Neizostavno je potrebno da čovjek neprestano radi na sebi kako bi postajao bolji, kako bi postajala bolja. Jer samo zrele i izgrađene osobe mogu živjeti u dvoje.
Izgrađena osoba nema potrebu nikoga zavoditi. Nema potrebu pretvarati se.
Zrela osoba nema potrebu nikoga osvajati. Nema potrebu posjedovati.
Izgrađena osoba nema potrebu igrati igrice. Nema potrebu taktizirati.
Zrele osobe se prepoznaju, prihvaćaju i vole.
Osvajač se raduje svom uspjehu, a osvojena je zadovoljna jer ima dobrog skrbnika i zaštitnika. Zrele osobe se raduju jedno drugom. Svom susretu i zajedništvu.
Osvajač neprestano strahuje da se ne razotkrije taktika ili da netko drugi ne preotme ono što posjeduje. Zrele osobe mogu opušteno živjeti zajedno. Živjeti za jedno. Živjeti jedno za drugo.
Tek kad su muškarac i žena doista dvije osobe, onako kako je Stvoritelj od početka zamislio, jednakog dostojanstva i u svemu ravnopravne, onda se može dogoditi da postanu jedno tijelo. Može se dogoditi njihovo kvalitetno zajedništvo.
Odnos muškarca i žene, ljubav muškarca i žene je poput mosta. Da bi se sagradio most potrebno je ponajprije utvrditi obalu s koje će se uzdići luk nad rijekom. Gradnja mosta počinje utvrđivanjem obale. A onda se most polako gradi prema drugoj obali. Dok se istodobno s druge obale diže luk mosta. I dvije strane mosta se spajaju na sredini. A most postaje smislen i upotrebljiv.
Preuzeto iz Nedjeljnog liturgijskog listića varaždinske katedrale