U svijetu koji sve želi prekriti mrežom ponude i potražnje, tržišnog nadmetanja, stjecanja profita i ekonomske računice, pojavljuju se ljudi koji imaju drugačiji stil života i opredjeljuju se za pomaganje, darivanje, afirmaciju vrednota, prihvaćanje slabih i odbačenih te besplatnost. Ljudi koji svojim nepokolebljivim trajanjem jasno i neumorno pokazuju da čovjek nije artikl na tržištu rada.
Naše župe su premrežene volonterima. Ljudima koji s radošću daruju sebe, svoje sposobnosti i svoje vrijeme. Od ministranata, preko pjevača do onih koji redovito vode župnu katehezu. Naše župe su mjesta u kojima blagoslov međusobnog pomaganja i uzajamnog darivanja svakodnevno traje i ne prestaje. I premda mi kršćani sami ponekad ne vidimo koje se bogatstvo u tome krije, oni koji mrze Krista i njegovu Crkvu jasno znaju da je i u tome njena snaga pa je napadaju lažima što su oprečne od stvarnosti i istine. Optužuje se Crkvu za materijalno bogatstvo, pohlepu i stvara se dojam da su svećenici ljudi koji sve gledaju kroz novac i sve obilato naplaćuju.
Zato je potrebno što više i što jače naglašavati upravo tu dimenziju Crkve. Naglašavati bogatstvo koje traje i cvate po našim župama. Razvijati dragovoljnost i besplatnost te navoditi kao primjer one ljude koji su se založili za dobro braće i sestara. I valja biti svjestan da zbog toga Crkva u našem prostoru i vremenu, baš poput Krista, postaje znak osporavan te će se sve učiniti da ju se obezvrijedi i uništi. Baš poput obitelji koja se također ne temelji na stjecanju profita, nego na življenju i dijeljenju ljubavi.
S druge strane se moramo paziti da ne postane istina ono za što nas kleveću. Treba biti svjestan kako se mijenja percepcija kad se sve promatra kroz materijalnu računicu i da novac kvari ljude. Postoji opasnost da se Crkvu privilegijama i navikavanjem na redovita primanja ušutka i da se otupi njeno proročko poslanje. Zato se uvijek u govoru o bogatstvu, novcima i materijalnim dobrima vraćamo na početak. Nije bitno koliko čovjek posjeduje, nego je važno da nas materijalna dobra ne zarobe, oslijepe i pretvore u sebičnu i pasiviziranu osobu neosjetljivu za potrebe brata i sestre pokraj nas.
Materijalna dobra valja doživjeti kao sredstvo za stvaranje boljega svijeta.
Preuzeto iz Nedjeljnog liturgijskog listića varaždinske katedrale