Ponijet će znanje o putovima spoznaje pokazujući tako da cijeni i ne zanemaruje razum koji mu je Bog darovao i da se trudi što više razumjeti ono što vjeruje, kako nitko ne bi mogao reći da se vjera, koja je iznad svakog razuma, u njega pokazuje kao nešto mimo razuma. Nastojat će da dokazi u razgovorima budu životvorni i svjedočanstvo. Potrudit će se da njegove pouke za čestit život budu pune poticajnih primjera kako bi svima bilo očito da i mi možemo živjeti Radosnu Vijest Isusa koji je Krist, kao što su je prije nas živjeli toliki i tolike. Ali prije svega, i više od svega, ponijet će djelotvornu vjeru. I osmijeh.
Krasit će ga sigurnost u nazočnost čuda koje se neprestano događa i svjedoči Božju ljubav prema čovjeku. Znat će koliko rječita može biti naša nedorečenost i kako učinkovita može biti naša nemoć. Svemogući Bog, koji se ne da nadmašiti u ljubavi, umnožit će prinos iskrena srca i učinit će plodonosnim naša htijenja, glasnim naše zamuckivanje, velikom našu neznatnost, uspješnim naše pokušaje i sigurnim naše slutnje. Ali prije svega, i više od svega, valja biti obilježen postojanom nadom. I osmjehom.
U srcu i djelima nosit će nastojanje oko pravednosti koja će svim ljudima biti jednako pravedna, koja će sve razlike među ljudima smatrati manje važnim radi bitne jednakosti dostojanstva svakoga čovjeka. Bit će mudar u prosudbama i odmjeren u činima. Okitit će se samozatajnom marljivošću vjerujući da svojim radom postaje suradnik Stvoriteljev. Ali prije svega, i više od svega, imat će zauzetu ljubav. I osmjeh.
Razborit čovjek, kada kreće na put, pazi da ponese samo ono što mu treba.
Razborit kršćanin, kada krene na put prema punini Kraljevstva Božjega, pazit će da ponese samo ono što mu treba.
Preuzeto iz Nedjeljnog liturgijskog listića varaždinske katedrale