Uvjereni da je među suputnicima
Na prvi pogled je zbunjujuće ponašanje Marije i Josipa. Tek na kraju dana shvaćaju da im je sin jedinac ostao u Jeruzalemu. Gledajući iz današnje perspektive, ispadaju veoma neodgovorni i nesavjesni roditelji.
Ipak, Evanđelje treba čitati iz perspektive vremena u kojemu se događaj dogodio. Hodočasnici su putovali u karavani kako bi se lakše obranili od presretačkih bandi i drumskih razbojnika. Te karavane su imale svoj ritam hoda i raspored kretanja. Muškarci su išli odvojeno od žena i djece. Isus je bio upravo na pragu zrelosti i jednako ga se moglo smatrati odraslim, pa je mogao biti među muškarcima, odnosno s Josipom, ali ga se moglo držati za dijete, pa bi mu mjesto bilo među ženama i djecom, odnosno s Marijom.
Valja nam se zapitati koliko djece i mladih danas propada u procijep nedostatne komunikacije između roditelja i nedostatka zajedničke brige za vlastito dijete.
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu
Očito su i Marija i Josip bili uvjereni da je s onim drugim. Kad su shvatili da je ostao u Jeruzalemu, vraćaju se po njega. Zanimljivo je da je navedeno da su ga tražili tri dana.
Ne možemo ni zamisliti tjeskobu koju su osjećali tražeći svoga jedinca. Sve misli koje su im prolazile kroz glavu. Svu muku koja im je legla na dušu. I sav strah koji im je stezao srce.
Ipak, u simbolici triju dana potrage, možemo prepoznati najavu Isusove smrti i uskrsnuća. On, koji je smrću izgledao izgubljen, po uskrsnuću nam biva pronađen.
Potrebno je danas svoje misli i molitve usmjeriti prema Blaženoj djevici Mariji i sv. Josipu, koji su osjetili što znači brinuti za dijete koje izgleda izgubljeno, i ponizno zatražiti da svojim zagovorom izmole milost Duha Svetoga da se sva naša djeca i mladi vrate na pravi put. Da ih Božja milost pozove u život te da pronađu obiteljsko zajedništvo i pravi smisao života kako bi u ljubavi napredovali u dobi, mudrosti i milosti pred Bogom i ljudima.
Preuzeto iz Liturgijskog listića varaždinske katedrale